Piše: Elvedin SUBAŠIĆ

Tešanj je čaršija. Nazvati ga gradom značilo bi geografski, urbanistički, arhitektonski uopćavati opisivanje ove čaršije i demistificirati sve one psihološko-intelektualne vibracije koje pripadaju čaršijskom ambijentu kultne sadržine. Uvredljivi grafiti o Šemsudinu Mehmedoviću na tešanjskim zidovima demonstracija su proseljačkog mentaliteta koji svakim danom, svojim opskurnim idejama gramzivih boja, tešanjsku čaršiju epidemira mišićavim traktoristima sa kimono-majicama u administracijama i damama sa pista pijace na Tešanjci, ofarbanih u vještačke crne boje.

Tešnjaci, koji su prolazom kroz haustor dolazili do svog kontemplativno-rekreacionog utočišta „Haustora“, protjerani su iz čaršije i svakim danom duh tešanjske čaršije predstavljaju oni koji nikada nisu ni voljeli Tešanj, već uvijek interesno-separatističkim idejama ugrožavali duh ove povijesne čaršije; bili oni crveni pioniri postmodernističkih političkih opcija ili udarnici zelenih konformističkih prelivoda. Grafite o Mehmedoviću napisali su upravo oni!

Ne poznajem Mehmedovića, ni bilo koga ko njega poznaje, niti mi je cilj objašnjavati ulogu ovog čovjeka (a koja je, čini mi se, vrijedila dok je agresija na BiH trajala, kako inače biva kod Bosanaca), već samo skrenuti pažnju da ovi podrumaši, umjesto spreja, u ruke uzmu lopate pa očiste potok koji teče kroz Tešanj, obnove „Kiseljak“ koji su uništili ili urade bilo koju korisnu stvar i prestanu sramotiti grad dobrih ljudi – Tešanj.

Autohtonim Tešnjacima pisanje grafita je čak i odbojno; grafitiranje čaršijskih zidova, alkoholiziranje djevojčica, sataniziranje ličnosti i slična djela smatrali su doslovno: seljačkim. Da, pekla se rakija po šljivicima, „pokazivala“ čaršija djevojkama sa Gradine, prozivale ličnosti u vicevima, ali uvijek u duhu jednog naivnog, bezinteresnog, kulturnog i uljudnog obitavanja u većoj familiji, zvanoj čaršija. Tako su, uvjetno rečeno,  kulturnim grafitom na Numeri dočekali dezertere nakon zadnje okupacije Tešnja: „Gdje si bio ti kad je bilo najteže?“. Nisu spominjali imena, nisu nikoga kudili, vrijeđali ili psovali, samo su urbanom umjetnošću izrazili svoje negodovanje.

Stoga, želim bh. javnosti, i dijaspori, kao Tešnjak poručiti da uvredljive, seljačke, grafite o Šemsudinu Mehmedoviću nisu napisali Tešnjaci, već oni koji se, možda, nazivaju Tešnjacima a nemaju manire Tešnjaka. 

P.S.
Ne poznajem Mehmedovića (ni bilo koga ko njega poznaje) niti mi je cilj objašnjavati ulogu ovog čovjeka, (a koja je čini mi se vrijedila dok je agresija na BiH trajala, kako inače biva kod Bosanaca), već samo skrenuti pažnju da ovi podrumaši, umjesto spreja, u ruke uzmu lopate pa očiste potok koji teče kroz Tešanj, obnove „Kiseljak“ koji su uništili ili urade bilo koju korisnu stvar i prestanu sramotiti grad dobrih ljudi – Tešanj.