PRLJAVI BIZNIS

Tri razloga zašto Shell ne treba BiH

Arhiva 03.11.11, 12:12h

Shell Oil, jedna od najvećih svjetskih kompanija, poznata je po flagrantnom kršenju ljudskih prava i prava zaštite okoliša u mnogim zemljama tzv trećeg svijeta ili zemljama u razvoju.

Shell u BiH

Piše: Tim Clancy

Već sam neko vrijeme upleten u pitanja zaštite okoliša u BiH i moram priznati da su neke stvari krenule nabolje. Istovremeno - situacija je daleko od idealne.

Danas Vlada Federacije potpisuje ugovor sa poznatom naftnom kompanijom Shell Oil Company koja će započeti istraživanja o nalazištima nafte u BIH. To je događaj koji mediji većinom prikazuju kao potencijalno veoma uspješan posao.

Pa zašto se brinem oko toga?

Prvo, kršenje ljudskih prava:

Shell Oil, jedna od najvećih svjetskih kompanija, poznata je po flagrantnom kršenju ljudskih prava i prava zaštite okoliša u mnogim zemljama tzv. trećeg svijeta ili zemljama u razvoju.

Jedan od najpoznatijih primjera Shellovog terora je delta Nigera gdje je kompletno pleme Ogona bilo žrtva eksploatacije ove kompanije. Nigerijska vlada je 1995. objesila devet aktivista za zaštitu okoliša jer su govorili protiv eksploatacije koju trpe od strane Shela i vlade Nigerije.

Tada je ogorčenje Shellom buknulo u cijelom svijetu i saznalo se kako je cilj nigerijske vlade ugušiti upozorenja, ideje za zaštitu okoliša i prava naroda Ogoni. To što je Shell napravio na području u kojem su živjeli Ogoni predstavlja primjer ekstremnog i nepopravljivog ekološkog i socijalnog razaranja.

Drugo: Pohlepa

Slično je kao i u energetskom sektoru, gdje su domaći i strani jastrebovi spremni na sve. Teza koju nam prezentiraju je da bi nafta, koliko god da je ima u bh. tlu, mogla donijeti toliko željeni prosperitet za sve građana Bosne i Hercegovine.

Koliko je to tačno? Pitajte ljude u Višegradu i Jablanici koliko dobro žive od visokih brana i hidrocentrala.

Zato, gdje god da se bude istraživalo – oko Tuzle ili u Drežnici, javnost mora zahtijevati da svaki proces koncesije bude stopostotno transparentan.

I ne samo to. Javnost treba zahtijevati da se prihodi ne slijevaju samo u Federaciju i općinske budžete, već da se značajan postotak prihoda usmjeri na razvoj lokalne zajednice.

Naftni biznis je u načelu prljav i nema industrijske grane u kojoj je korupcija prisutnija. To je veliki biznis i veliki novac, a najčešće se dešava da šira javnosti taj kriminal ne vidi i ne čuje.

Upravo se jedan naftni biznis rađa i u našoj sredini - otvorite oči i uši!

Treće: Okoliš

Prijedlozi za hidrocentrale na Neretvi ili elektrane na ugalj u Bugojnu prezentirane su javnosti kao da je ih je sama Majka Priroda osmislila. Javnosti se podastiru laži o tome kako navedene investicije neće nanijeti štetu okolišu.

Kao što rekoh maloprije – naftni biznis je u načelu prljav – i u doslovnom smislu.

Kroz naftni biznis uništena je delta Nigera i mnoštvo drugih prirodnih lokacija na našoj planeti. To je opustošilo autohtone zajednice koje su ovisile o prirodnoj ravnoteži.

Zato je bitno da prilikom istraživanja i eventualnih bušenja zahtijevamo najviše ekološke standarde!

Nije zgoreg podsjetiti se da se Drežnica nalazi u srcu zaštićenog područja onoga što bi u budućnosti trebalo da bude 'Nacionalni park Prenj, Čvrsnica i Čabulja'. To je jedan od najljepših i ekološki najzanaimljivijih kutaka ove države. Imajući to u vidu, zakonistost svakog bušenja na takvom jednom trebala bila bi upitna.

Je li neko postavio ovo pitanje? Ili smo već opijeni idejom o 'naftnoj naciji' i svom prljavštinom (pardon 'bogatstvom') koji dolazi zajedno s tim?

Pripremite se na veliku bitku

S naftom ili bez nje, bušenje će uskoro početi. Zato je potrebno da odgovorni donesu važne odluke, ograniče štetu po okoliš, a maksimiziraju korist za ljude u Bosni i Hercegovini.

Nemojmo živjeti u iluzijama - Shell Oil je moćna, pohlepna, manipulativna i sve veća i veća multinacionalna energetska kompanija. Oni znaju sve trikove kako bi povećali svoj profit. Neće se tek tako zaustaviti.

Zato je sada na nama da naučimo i pripremimo se za veliku bitku koja nam predstoji na našem kućnom pragu.

 

Tekst prenosimo uz dozvolu autora

 

(radiosarajevo.ba, Bl!n/đk)