Mehanizmi o kojima će se vjerojatno u srijedu, konačno dogovoriti Angela Merkel i Nicolas Sarkozy, i to prije svega zbog toga što su vremenski rok za pronalazak rješenja finansijske krize već prekoračili, ne govore samo o manjku njihove usuglašenosti, već postavljaju i nekoliko bitnih pitanja o ustroju čitave EU.
Nakon samita u Bruxellesu s kojeg nije proizašla nijedna operativna odluka, upravo se taj aspekt nameće kao odlučujući. A uprkos tome što je predstavljen tek kao tehnički korak zakonske regulacije nadolazećih mjera, njegovi su ulozi mnogo veći. Naime, krucijalna pitanja o rasporedu i funkcionisanju EFSF-a te o ulozi Europske središnje banke, koja su posebice u posljednjih mjesec dana predmet stalnog međudržavnog raspora, neizbježno vraćaju debatu na samu uređenost EU-a, tačnije na jedan od njenih temeljnih dokumenata, ugovor iz Maastrichta, dokument kojim se reguliše zajedništvo ekonomske i monetarne unije.
Prema posljednjim reakcijama sa samita u Bruxellesu, biće nužno prekrajanje, barem u nekoj mjeri, europskih ugovora. Naime, prema njemačkom stavu, kojem su se pridružila Holandija i Finska, ECB bi trebao zadržati osnovnu ulogu suzbijanja inflacije, dok se Francuska, zajedno s nekim mediteranskim zemljama, zalaže za aktivnije učestvovanje središnje banke u fondu za stabilnost. Stavka će postati posebice delikatna prilikom otpisa duga Grčkoj, nakon kojeg će valjati dokapitalizirati nacionalne banke, no ona se ne može izvesti bez intervenisanja u europske ugovore.
Duboki strukturni problemi, koje su kriza i opravdani strah da se grčki slučaj ne prenese na zemlje poput Italije i Španije iznijeli na površinu, donose u prvi mah neminovne međudržavne trzavice (kao ona najnovija na liniji Sarkozy - britanski premijer Cameron), neusuglašene izjave između ministara finansija i premijera, a i na domaćem planu šefovima država bitno otežava situaciju. Tako Angela Merkel mora svaku iole važniju odluku o finansijama potvrditi kroz parlament, što joj sužava manevarsko polje, dok francuska javnost pokazuje sve manje strpljenja za konstantno odgađanje rješenja. Uvodnik dnevnog lista Libération nakon samita naslovljen je 'Degradiran', odnoseći se na smanjenu francusku pregovaračku poziciju u konsolidaciji eurozone.
Pitanje o jačanju federalizma unutar EU-a tako se iz napisa analitičara, koji ga evociraju od samog početka svjetske finansijske krize, preselilo na radne stolove u Bruxellesu. Širok raspon mjera o nekoj vrsti ekonomske nadnacionalne upravljačke strukture ili o uvođenju restrikcija za zemlje koje ne poštuju zadana ograničenja (vanjski dug ne veći od 60 posto BDP-a) tek se počinje stidljivo evocirati, a eventualno rješenje koje će njemačko-francuski par predstaviti do kraja sedmice za sobom će sigurno povući i neka bitne odluke o čitavom ustrojstvu EU.
(Tportal, Bl!n, Depo/đk)