Draga Rujana,

Ne znam kako početi, crvenilo mi boji obraze a svoj problem priznajem anonimno. I ruke mi se tresu i srce lupa, jer nitko ne zna za moje tajne i probleme.

Muž i ja smo se upoznali ne tako jako mladi, druga polovica dvadesetih. Nismo bili premladi ali u seksu - oboje neiskusni, i jedno i drugo smo imali samo jednog partnera/icu. I jako smo bili zaljubljeni i oženili se i dobili djecu i tako, sve po redu i kako treba (sad imamo malo više od 40 godina).

Kad god sam gledala filmove ili čitala knjige i u njima vidjela kako ljudi vode ljubav pol sata, sat ma 15 minuta, uvijek sam mislila - filmske izmišljotine, gluposti... Naime, naš seks traje 1-2 minute. Uf, ruke mi se sve jače tresu.

U početku (godinama) to je meni izgledalo ok, zaljubljena do ušiju, neiskusna, prihvaćala sam to. No, nakon tridesete, u meni kao da se pocela buditi žena, željna milovanja i seksa. Mom mužu ne odgovara predigra jer mu ga to spusti. Seksi rublje, kućni striptiz, pokušaji promjene poza nisu urodili plodom.

U jednom periodu života bilo je baš gadno. Kod njega to nije išlo, a u meni se budila zvijer.

I pokleknula sam, spavala sam s tipom kojeg sam poznavala neko vrijeme i znala sam da ima iskustva sa ženama... I nažalost, dogodilo se da sam se uvjerila da knjige i filmovi ne lažu, da zbilja postoji seks koji traje i pola sata i sat i da pritom imaš želju i stenjati i vrištati...

Imam takav posao da se mogu naći s njim za radnog vremena, doma sam uvijek na vrijeme, nikad se ne viđamo popodne ili vikendom. Ništa se u mom životu nije promijenilo (izvana) osim ogromne grižnje savjesti uzrokovane dobrim seksom.

Onda sam pokušala pomalo primijeniti stečena znanja na mužu, ali sav moj trud ispada kao pokušaj da naučim nekoga plesati, a taj netko nema niti malo smisla za ritam. 2 minute i gotov je.... Jednom sam načela temu kako bih htjela da se više potrudimo, ali iako sam je samo malo zagrebla - bio je depresivan danima.

Ovaj drugi je tajna već dvije - tri godine. Užasno me pere grižnja savjesti, ali on me fizički zadovolji. Oboje smo ok sa vezom koja uz seks ne nosi obveze....

Ali ja bih htela to doma!!!! Bez grižnje savijesti!!! Ja bih to htjela imati i prije godinu dana i sutra i za 10 godina!!! Želim znati da li mi muž može pružiti što mi treba, ali svako otvaranje teme je bolno i za mene (njegova reakcija) i njega (depresija). Želim ga probuditi a niti jedna metoda koja sam probala nije uspjela. Želim muškarca koji je u krevetu 40 a ne 14 godišnjak!

Čime da ga potaknem, kako da ga bocnem a da ga ne povrijedim? Molim te pomozi!

Ana

Draga Ana,

U prošlome smo blogu raspravljali o nevjeri i u jednom trenutku se dotakli pitanja može li ona biti, i u kojem slučaju – 'opravdana'. Po mom mišljenju, možda je ovo takva situacija. Ali.

Uvijek ima neko ali, zar ne?

Mislim da kod vas ta situacija puno predugo traje… ti si postala posve nezadovoljna seksom, koliko sam shvatila, već/tek negdje od tridesete – dakle u svakom slučaju, dobrih desetak godina. Ljubavnika već također imaš nekoliko godina, a ispada da si pokušala verbalizirati problem – dakle razgovarati, a ne pokušavati isprovocirati seks raznim drugim metodama – tek nedavno i samo jednom…i povukla se zbog njegove negativne reakcije.

Međutim, mene kao prvo zanima - ako je seks ljepilo koje zajedno drži ljubav, kao što kažu – što drži vas? Jer ako je vaša ljubav toliko duboka da ti niti ne pomišljaš otići od čovjeka koji uopće ne uviđa da te ne zadovoljava, a ovako iz tvog maila ispada – da ga i nije baš toliko briga, jer inače bi ti itekako vrištala, pošto za to baš i nije nužna niti dugotrajna, niti ikakva penetracija – mene zanima zašto onda ne možete sjesti i otvoreno popričati? Čega te je zapravo strah? Što je najgore što se može dogoditi ako ga suočiš sa činjenicom da si nezadovoljna seksualnim životom? Hoće li te ostaviti? I da li se toga bojiš?

Ja razumijem da ga ti voliš i da ga ne želiš povrijediti, ali dovela si se u situaciju još kompliciraniju nego one žene koje glume orgazam, pa bi htjele prestati ali se ne usuđuju dečku/mužu reći da nešto krivo radi (da ga ne povrijede) pa onda ipak radije dalje glume a siroti tip teše uvjeren kako je jebač stoljeća! Često to dovodi do više kolateralnih žrtava – em se njih dvoje na kraju rastanu, em on ništa ne nauči o vođenju ljubavi pa se neka druga cura mora baviti onime što je već trebao naučiti ;)

A sada ozbiljno - već time što živimo, nekoga povrijeđujemo – nemoguće je prolaziti kroz život da nikada nikoga ne povrijediš, a isto je tako nemoguće napredovati u životu, rasti i razvijati se ako povremeno ne doživiš nešto neugodno od drugih. Život je takav, nema tu neke filozofije.

Uostalom, zar ti nije žao sebe? Rastrgnuta si grižnjom savjesti, ne bi željela muža povrijediti, a jesi li se pitala što bi se dogodilo da sazna?

Mislim da ovako riskiraš puno više nego iskrenim, ali naravno – neugodnim razgovorom sa čovjekom kojeg toliko voliš da si maksimalno zakomplicirala svoj/vaš život kako on ne bi patio. Ili točnije, kako njegov muški ponos ne bi patio.

Nedavno sam čitala knjigu sociologa, seksologa i seksualnog terapeuta Aleksandra Štulhofera 'Što je za mene seks', i moram ti reći da on kaže kako je možda najveći seksualni problem današnjice muška nezainteresiranost i isto tako da su u pravilu žene te koje potiču partnera na terapiju jer muškarci se doživljavaju kao 'polovični' ako moraju potražiti tuđu pomoć, pogotovo u – seksu (a ako mene pitaš i inače – zašto niti jedan frajer ne voli pitati prolaznike kako se dovesti do negdje nego je u stanju satima lutati?)…

Osobno ne mislim da se kod tvog muža radi samo o nezainteresiranosti, čini mi se da se radi o puno dubljem i kompleksnijem problemu erekcije, da li fizičkom ili psihičkom, teško je reći.

Dakle, ako isključimo mogućnost da ima duboki psihički problem ili klasičnu erektilnu disfunkciju (što nije isto što i impotencija – koja se pak rješava farmakološki, ali ne bez savjetovanja s liječnikom), tvoja rečenica; 'mom mužu ne odgovara predigra jer mu ga to spusti' ukazuje na to da njemu zapravo nije niti stalo da te zadovolji. I općenito – mrzim riječ predigra. Što je to uopće? Kao da seks treba imati određeni redoslijed, početak, sredinu i kraj. Pa ako je to seks – neka hvala. Dakle, ako njega ne veseli kada je tebi lijepo, ako te ne želi barem milovati ili ljubiti do orgaz(a)ma (a za lijene i nespretne postoje i tehnička pomagala) onda se meni čini da ta vaša ljubav možda i nije tako idealna kakvom se čini kada ti pričaš o svojoj grižnji savjesti, hm? Ili ja griješim, pa ti on to sve pruža, ali to ti nije dovoljno?

Kako god bilo, teško da će se riješiti ako hodaš kao po jajima (oprosti, ali nisam mogla odoljeti ovoj igri riječi) – naprosto ga stavi pred zid – reci mu da već neko vrijeme nisi zadovoljna i pitaj ga je li mu stalo do tebe i ako jest – može li to malo jasnije pokazati? I zaboravi scenarij: ljubljenje-predigra-penetracija-hrkanje… neka ti pokaže koliko mu je stalo milovanjima i poljupcima – i to ne samo u usta ;) – ili tako što će pristati na seksualnu terapiju koja će mu možda pomoći, ali je pitanje hoće li ikada biti kao tvoj ljubavnik. Jer lijepo si rekla, neki ljudi naprosto nemaju osjećaj za ritam i nikada neće naučiti plesati kao kubanski salsa plesači ili tango ili flamenko majstori, ali nekada i dobar pogo (punkerski ples – skakanje gore-dolje koje si možda vidjela na koncertima) može biti - možda ne stilski savršen, ali barem - veseo i pun žara i žudnje za životom.

Rujana Jeger/DEPO PORTAL/a.k.