Predviđanja se temelje na zakonima vjerovatnoće - na osnovu kretanja nebeskih tijela.

Fatalni sudar, dakle, još nije vjerovatan, ali je moguće, pa i vjerovatno, da bi Zemlju mogao da "strefi" neki manje fatalan "kamen" iz svemira i da, baš kao u danima pred 21. decembar 2012 – naravno u filmu – izazove potrese, cunamije…

Docent na predmetu Spektroskopija vasione na Matematičkom fakultetu u Novom Sadu Tijana Prodanović kaže da od veličine kamenja koje bi eventualno pogodilo zemlju zavisilo koliko bi takvi udari bili opasni.

"Naučnici su svjesni opasnosti da može doći do sudara Zemlje i nekog drugog nebeskog tijela i zbog toga postoje naučni programi koji prate šta se dešava u svemiru i kako se kreću tijela u vasioni. Njihova putanja se računa godinama unaprijed da nas ne bi iznenadila", kaže Prodanović za Tanjug.

Po njenim riječima, stalna "uhođenja" drugih planeta, zvijezda, kometa i asteroida, pokazala su da ne postoji vjerovatnoća da bi u skorijoj budućnosti mogla da ugroze život na Zemlji.

Ako neka od njih, ipak, naglo i promijene putanju, naučnici će to vidjeti i na vrijeme reagovati, ističe Prodanović, koja je diplomirala Astrofiziku na Matematičkom fakultetu u Beogradu, a doktorirala u Sjedinjenim Državama.

Iako većina nebeskih tijela koja "prijete" Zemlji trenutno nije fatalna za njen opstanak, postoji mogućnost da neka od njih padnu na "plavu planetu" i izazovu prirodne nepogode, kao što je cunami. Koliko će biti opasna - zavisi od njihove veličine.

"Kada nebesko tijelo padne u okean, ono direktno ili indirektno može da utiče na život na Zemlji. Veća tijela su dovoljna da se podigne puno prašine u atmosferu, pa da Zemlja ostane "bez" Sunca i od toga bismo direktno nastradali, bilo bi loše za floru, faunu, a moglo bi da dođe do masovnog odumiranja vrsta."

Takav scenario, tvrdi Tanjugova sagovornica, ipak "još nije ni u najavi". Čak i da jeste, čovjek bi - kao adaptibilno i inteligentno biće, koje je preživjelo i Ledeno doba - vjerovatno i ovoga puta opstao.

Priče o smaku svijeta 2012. godine nisu realne i naučno opravdane, zaključila je Prodanović, koja interesovanje ljudi za "nebeske pojave" objašnjava njihovom mističnošću.

Na vječito pitanje - da li smo sami u kosmosu ili vanzemaljci postoje, ona kaže da "ima nade da negdje imamo prijatelje".

Još nema dokaza da vanzemaljci (ne) postoje, a naučnici ne odustaju od traženja života van Zemlje i Sunčevog sistema.

Prva planeta van Sunčevog sistema otkrivena je pre deset godina i u posljednje vrijeme broj otkrivenih planeta neprestano raste i – do danas je pronađeno oko 700.

"Kada se proučava da li ima života van Zemlje proučava se atmosfera planeta - da li liči na Zemljinu i da li ima obilježja života. Uvek polazimo od sebe kao indikatora istraživanja i podaci za sada pokazuju da nema oblika života van naše planete", navela je.

NASA je, međutim, krajem 2010. godine pronašla bakterije u jednom jezeru u Kaliforniji, koje za izvor energije koriste arsenik, umjesto fosfora, koji koriste sva druga (čovjeku poznata) živa bića.

Problem je, možda, u tome što tražimo život nalik našem, pa nove organizme ne znamo da prepoznamo jer nam nije jasno šta predstavljaju, primjećuje naučnica.

Neke njene kolege, kako kaže, vjeruju da postoje i druge napredne civilizacije, neke da ih ima čak 50, a ima i onih koji uopšte ne vjeruju u priče o životu van Zemlje. Sve pretpostavke su nesigurne, a ljudi ne poznaju dovoljno ni svoju planetu, zaključuje Prodanović.

Komentarišući snimke NLO i "malih zelenih" sa kojima se zemljani svakodnevno susreću, Prodanović je istakla da ne postoje konkretni i definitivni dokazi o njihovom postojanju, već samo mutne fotografije i različite "teorije zavere".

(Tanjug, Bl!n, Depo/đk)