Piše: Anila GAJEVIĆ
Film "The Hunting Party" američkog reditelja Richarda Sheparda završava se scenom u kojoj TV ekipa predvođena Simonom Huntom (Richard Gere) ratnog zločinca zvanog Lisica a koji neodoljivo podsjeća na Radovana Karadžića puštaju u neko bošnjačko selo na milost i nemilost njegovim stanovnicima.
 |
| Neka reis Cerić bude pošten i javno se zgrozi nad prizorima koje smo vidjeli. Neka reis Cerić meni, muslimanki, kaže da to što moja braća po vjeri, uz uzvikivanje imena Allaha muče drugo ljudsko biće, nije u skladu sa propisima islama. I neka mi reis Cerić kaže da ti divljaci do kojih je stigla civilizacija samo u vidu najnovije mobilne tehnologije, ali ne i moralnih normi i ljudskih kodeksa koji nalažu da nije lijepo radovati se tuđoj smrti, a kamoli likovati nad njom, ma kakvi viši ciljevi stajali iza nje, nisu muslimani jednaki muslimanima koji žive u Bosni i Hercegovini. |
Takav scenarij moguć je jedino u režiji američke produkcije. Nismo vidjeli šta su ti Bošnjaci uradili sa ratnim zločincem, ali se iz filma dalo naslutiti da neće izaći živ iz susreta sa svojim žrtvama koji će pravdu zadovoljiti samo putem osvete.
"Mi smo sigurni da slobodoljubivi libijski narod, kome se Allah smilovao nakon što je uspješno savladao mnoga iskušenja i prepreke, neće upasti u zamku osvete, već da će raditi na praštanju i pomirenju i izabrati puteve saradnje u opštem interesu i na dobrobit miroljuljubivog i slobodoljubivog libijskog naroda", ovo je saopćenje reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH dr. Mustafe Cerića nakon što je cijeli svijet vidio krvavu osvetu libijskih pobunjenika i boraca za slobodu.
Scenarij koji u Bosni i Hercegovini, tvrdim iz svog dubokog ubjeđenja, ne bi bio moguć, a koji je Amerikancima, sudeći po filmovima kakve snimaju, sasvim očekivan, realiziran je u Libiji. Monstruozno ubistvo kojem je prethodilo mučenje pa čak i silovanje svrgnutog libijskog lidera Moamera Gadafija, kamerama sa svojim mobilnih aparata snimili su upravo njegovi izvršioci i potom ga plasirali pred oči cijele svjetske javnosti. U civilizovanom svijetu, Gadafi bi bio uhvaćen i izveden na sud. U civilizovanom svijetu danas bi bili procesuirani izvršioci krvoločnog ubistva koji su se pri tome hvalili da su oni učestvovali u smaknuću njihovog dojučerašnjeg lidera.
Diktator ili ne, izdajnik svoga naroda koji mu se donedavno klanjao ili žrtva američkih ekonomskih i strateških interesa, Moamer Gadafi zaslužio je bolji i dostojanstveniji kraj. Reis Cerić je SIGURAN da „miroljubivi i slobodoljubivi libijski narod“ neće upasti u zamku osvete. Na osnovu čega je siguran reis Cerić?
Da li je reis Cerić vidio kako sa Allahu ekber na usnama pobunjenici tuku krvavog Gadafija, kako ga siluju štapom, kako klanjajem slave smrt drugog čovjeka. Zbunjena sam zašto ti „vojnici“ dok ubijaju Gadafija spominju Allaha, jer ga ne ubijaju u ime Boga nego zaradi svojih ili pak američkih interesa.
Neka reis Cerić bude pošten i javno se zgrozi nad prizorima koje smo vidjeli. Neka reis Cerić meni, muslimanki, kaže da to što moja braća po vjeri, uz uzvikivanje imena Allaha muče drugo ljudsko biće, nije u skladu sa propisima islama. I neka mi reis Cerić kaže da ti divljaci do kojih je stigla civilizacija samo u vidu najnovije mobilne tehnologije, ali ne i moralnih normi i ljudskih kodeksa koji nalažu da nije lijepo radovati se tuđoj smrti, a kamoli likovati nad njom, ma kakvi viši ciljevi stajali iza nje, nisu muslimani jednaki muslimanima koji žive u Bosni i Hercegovini.
Jer ja znam da musliman u mojoj zemlji ne bi mogao uraditi ono što je američki reditelj s početka teksta sugerisao u svome filmu. Kažite mi, reise Ceriću, da to što su Libijci uradili sa svojim Gadafijem, islam ne podržava. Tada ću možda uspjeti smiriti nemir u sebi i mučninu u želucu koju osjećam posljednjih dana dok, nažalost, gledam snimke Gadafijevog smaknuća.
A o američkoj diplomatiji i reakciji Hillary Clinton na vijest o smrti Moamera Gadafija, preporučujem tekst Vedrane Rudan „Direktan prijenos orgazma Hillary Clinton kad je ugledala mrtvu glavu Gadafija“.
(DEPO PORTAL)