Nobelovu nagradu za književnost dodjeljuje je Švedska akademija koja se sastoji od 18 članova koji tu čast zadržavaju doživotno. Među sadašnjim članovima, poznatim pod nadimkom De Aderton (Osamnaestorica), nalaze se istaknuti švedski književnici, lingvisti, profesori književnosti, povjesničari i ugledni pravnici.

Dobitniku Nobelove nagrade za književnost pripada novčana nagrada, diploma i medalja. Medalju koju dobiva dobitnik nagrade za književnost dizajnirao je švedski kipar Erik Lindberg, a predstavlja mladića koji sjedi pod stablom lovora te sluša i zapisuje pjesmu Muze.

Na medalji su ugravirane riječi iz Vergilijeve Eneide: Inventas vitam juvat excoluisse per artes (odnosno, "oni koji su svojim znanjem učinili život na zemlji boljim").

Nadrealističke pjesme o misterijama ljudskog uma donijele su
Transtroemeru ugled jednog od najznačajnijih skandinavskih pisaca poslije Drugog svjetskog rata.

Švedskom pjesniku pripast će ček na deset miliona kruna (1,5 miliona dolara).

Njegove pjesme prevedene su na više od 50 jezika, a njegovo stvaralaštvo utjecalo je na pjesnike širom svijeta, posebno u Sjevernoj Americi.

Tomas Transtroemer rođen je 1931. u Stockholmu. Nakon završenih studija psihologije radio je u popravnoj ustanovi za mlade delinkvente i bavio se obrazovanjem osoba sa posebnim potrebama.

Dobitnik je brojnih evropskih priznanja, a godinama je bio u najužem izboru za Nobelovu nagradu.

Autor je zbirki pjesama "17 pjesama" (1954), "Tajne na putu" (1958), "Napola dovršeno nebo" (1962), "Zvuci i šine" (1966), "Barijera istine" (1970), "Staze" (1973), "Baltik" (1974), "Divlji pijac" (1983), "Za žive i mrtve" (1989), "Tužna gondola" (1996) i "Velika zagonetka" (2004).

HINA/BETA/BL!N