Mili moj, na ovaj dan, u ovaj čas, opraštamo se od tebe. Srca su nam puna tuge, a tabani hladni bez toplog dodira tvojih pedala. Borio si se hrabro, al dušmani su ti ipak stali za vrat. Oj, mili moj.

Sjećam se kada nas je Austro-ugarin okupirao davne 1880, kako si tiho i stidljivo došao na naše ulice.

Jes da si tada bio statusni, aristokraski simbol, al neću ti to zamjeriti jerbo si kasnije mnoge dobrote nam dao. Tako ti je grah pao. Kada napuni osamnaestu, Orao  postade tvoj novi dom, a zavolješe te ugledni građani, trgovci, a bome i zantlije.

Bio si mlad i lijep kao slika. I sam znaš da su ratovi dolazili na naš prag češće no što smo htjeli, al svaki novi mir, bio je i nova šanasa za tebe i za nas. Godina 1929. je bila veoma dobra za tvoj razvoj. Tad si već mladić bio, a 2328 duša se bavilo tobom i posjedovalo je biciklo. Sve je bilo idilično al onda je opet došao rat kleti, a nas  okupirao Švabo prokleti. I tada si junački služio narodu u nevolji, svi se dobro sjećaju toga. Poslje rata si bio veoma bitan narodu, jerbo se zemlja obnavljala a para se nije u izboilju imalo.

Vozili su se i stari i mladi. Šeset pete si bio pravi hit. Na 73 000 duša je bilo 40 000 bicikla, a samo 640 automobila, koje su uglovnom vozili partijski debelokožci, bogataši i foteljaši. Eh, da – i tada je isto bilo. Poltronijada. Sjećam se kao danas kako su vedri radnici žurno išli u fabrike, Čajavec, Jelšingrad, Vitaminku, koje su, gle čuda – radile punom parom, a kolone bicikala se kretale hitro i brzo.

Kako se Juga razvijala, a standradi dizali, tako je i auto kleti počeo sve više da okupira, kao Švabo onomad. Već 1974.bilo je 12 510 auta.

Žilavo si se nosio sa svim previranjima na ovom trusnom području – političkim, obrazovnim, ekonomskim, pa čak i tekotonskski, nakon zemljotresa. Bio si najbolji drug radnika, domaćica, sudija, doktora i učitelja, dok nije počela masovna snobizacija stanovištva.

Sjećam se kada su dobri švedi nakon zemljotresa došli sa planom da se izgrade staze za tebe i tvoje obožavatelje, al ni tada nije bilo razuma. Izgrađeno je svega par staza koje su danas kvrgave i gotovo neprohodne. Od predviđenih staza tebe zapade metastaza. Kancer nesvjesti i nebrige zabio se u tvoje tkivo. S novim ratom, ovaj put bratoubilačkim, ponovo si pokazao svoj značaj i snagu. Nije bilo benzina samim tim ni saobraćaja, a ti si opet gospodario ulicama banajlučkim. I stari i mladi su ponovo dali svoje noge na uvid tebi i pedalama. Očito da je tebi rat bio veći brat nego mir.

Po završetku rata, i izgradnjom velikog broja bezinski pumpi od Gradiške do Banjaluke automobili su opet osvojili grad. Tebe i tvoje bicikle su počeli polako da potiskuju ulicama, standrad je rasto, a sve više idiota bilo je za volanima. Tako su počele da padaju i prve žrtve, nevini životi zgaženih biciklista i prijatelja ti pješaka. Malo koji zlikovac je za to ozbiljno odgovarao. Sudovi u nas su parodija sami na sebe. Govorili da nema para za nove staze i da to nije prioritet za jedan evropski grad, al je zato bio prioritet park od 4 miliona i više „naših maraka“,  prioritet je bila privatizacija Urbanističkog zavoda, arčenje i prodaja gradske imovine budzašto, skrivanje računa i smijanje nama svima u lice iz kožnih fotelja.
Održivi transport je samo mrtvo abortirano slovo na papiru, jer treba svima pokazati što se kupovalo narodinim parama. Vrhunac licimurije bio je kada su ti zabranili put do Šehova te je tvoje staro i napaćeno srce prosto puklo. Ne samo što nam ne garade biciklističke staze, i što stavljaju zabrane kretanja na Šehove već nam i zatiru parkove i betoniraju zelene površine. Djeca nek se igraju u skupim stanovima, dok roditelji bezbržno vraćaju kredite. Zato, evo nas ovdje oko tvoga sanduka da ti kažemo da smo te voljeli i da sa tvojom smrću se ne završava naša borba za evropskiju i ekoliškiju Banjaluku od one koju foteljaši grade. Ipak se banjaluka više sviđa gostima, nego nama, nezahvalnim stanovnicima koji se eto stalno nešto bune i plaćaju parkove, audije, ručkove.

 
Nek ti je široka cesta nebeska!

Smrt fašizmu, sloboda biciklizmu!

GROF ĐURAZ

(BLIN/T.GATARIĆ)