U Turskom kulturnom centru "Yunus Emre" u Sarajevu prošle je noći održano književno veče s poznatom turskom književnicom Ayse Kulin koja u glavnom gradu BiH promovira svoju knjigu 'Sevdalinka', poteklu iz bosanskohercegovačke tradicije i kulture, napisanu s ciljem da bh. publika što bolje upozna autorku, koja je izrazila nadu da knjiga bude još jedan most između tradicionalno bliskih kultura.

Ajša Kulin, po očevoj liniji bosanskog porijekla, čija se porodica krajem 19. stoljeća doselila u Tursku, rođena je 1941. godine u Istanbulu. Njena djela, a ukupno ih je 22, prešla su granice Turske i postala omiljeno štivo u Evropi i svijetu te su doživjela na desetke izdanja u cijelom svijetu.

Prevođena je na 19 jezika, a na bosanski prvi put je prevedena knjiga "Sevdalinka".

U razgovoru sa bh. gošćom Indirom Kučuk-Sorguč, ali i okupljenim ljubiteljima književnosti, Ayse Kulin govorila je o bosanskoj tragediji, bliskošću sa Sarajevom, ekranizaciji romana o Bosni, muslimanskoj ženi u savremenom svijetu...

BOSANSKA TRAGEDIJA: Prije 'Sevdalinke' bila sam okrenuta Zapadu i prihvatila sam tamošnje običaje i kulturu. No, dublje se interesujući za Bosnu, pročitala sam neke tekstove na internetu čiji autori nisu bili Bosanci, ni Turci ni muslimani, već ljudi iz cijelog svijeta koji su pisali o velikoj bosanskoj tregediji u proteklom ratu. Osjećala sam se kao da je neko izvukao ćilim ispod mojih nogu, da sam pala na zemlju i shvatila da  se odjednom moj pogled ka Zapadu uveliko promijenio. Uvidjela sam da zapadnjaci gube svoj duh, običaje, što ovdje nije slučaj. Svaki put kad pomislim na bosansku tragediju, na dane bez vode, bez hrane..., poželim vam čestitati što ste saburili, što ste uspjeli da preživite...

SEVDALINKA U SLICI I RIJEČI: 'Sevdalinka' je dokumentaristički i emocionalno snažna knjiga u kojoj se ogleda sva spisateljska hrabrost Ayse Kulin. Riječ je o djelu koje jednostavno opija, punom ženske logike i senzibiliteta. Ayse Kulin ima poseban način racionalizacije kakav je svojstven samo ženskim piscima, kratko je rezimirala Indira Kučuk Sorguč najnovije djelo turske književnice.

Kako se prethodno pisalo da je književnica ekranizaciju svog novog djela povjerila našoj poznatoj rediteljki Aidi Begić, Ayse Kulin je sinoć te navode i službeno potvrdila.

- Što se tiče ekranizacije 'Sevdalinke' najviše bih voljela da to učini neki bh. reditelj. Tačno je da je moj izbor pao na Aidu Begić budući da vjerujem da ona najbolje poznaje prilike u BiH, a i smatram je uspješnom rediteljkom. Na film prema mojoj knjizi ćemo sačekati neko vrijeme, najmanje dvije godine, ali mislim da 'Sevdalinku' vrijedi čekati.

MUSLIMANSKA ŽENA U MODERNOM SVIJETU:  Ženu svi žele vidjeti mladu, lijepu, atraktivnu, punu života, upravo onakvu kakvom Zapad želi da ona bude. U tom imperativu nema ženske krivice, već isključivo muške, budući da su muškarci ti koji pored sebe žele vječno mladu ženu.

Diskusija o ženama se nastavila i kroz pitanja publike, a poznatoj književnici obratila se jedna od gošći iz Londona koja ja istakla da su žene sa maramom u Engleskoj jednakopravni članovi društva i da joj se nije desilo da je diskriminiraju zbog marame.

- Pokrivene žene mogu mnogo toga napraviti, pogrešno je smatrati da je njihovo mjesto u kuhinji i kući... Jedna od njih je upravo i Aida Begić koja je već dokazala da marama nije nikakav hendikep ako zaista želite uspjeti u svom poslu.

U SARAJEVU SE ŽIVI SKROMNO: Prvi put kad sam došla u Sarajevo i kad sam prošetala Baščaršijom osjećala sam se kao da sam u Bursi ili bilo kojem turskom gradu sa starom jezgrom. Naravno da sam odmah osjetila bliskost. Kuhinja, muzika, duh islama, sve me to podsjetilo na Tursku. Pored BiH, bila sam još i u posjeti Kosovu, Skoplju i Beogradu i mogu reći da između ovih mjesta postoje razlike. U Beogradu sam primijetila rastrošnost, skupe automobile, bijesnu mladež..., dok se u drugim mjestima živi mnogo skromnije. Imam osjećaj da vrijeme u BiH teče sporije, što pripisujem očuvanju istočnjačkih tekovina, ritam života je potpuno drugačiji nego kod nas. BiH me podsjeća na Tursku 60-ih godina prošloga vijeka.

ZAŠTO NE VJERUJEM ZAPADU: Nakon nesretnih događaja od 11. septembra 2001. godine, kada se odigrao teroristički napad u SAD-u, u svijetu je zavladalo opšte mišljenje kako su muslimani teroristi. Ljudi su nakon toga počeli drugačije rezonovati muslimane, što je pogrešno. Treba mijenjati tu sliku u očima drugih. Zbog toga sam se odlučila da moj roman "Sevdalinka" na film prenese Aida Begić, Bosanka i muslimanka, za koju sam sigurna da tu sliku neće iskriviti i vidjeti pogrešnim očima.  

(DEPO PORTAL/em)