Majčina ruka je treći roman iz Marojevićevog petoknjižja, a prethode mu romani "Žega" iz 2004. i "Šnit" iz 2007. U sva tri romana Marojević svojim naizgled nonšalantnim pripovijedanjem, koje je, u stvari, majstorsko i minuciozno dekomponovanje, a potom rekombinovanje stvarnosti, čitaoca vodi kroz povijesne traume južnoslavenske, ne štedeći ga, niti mu na bilo koji način podilazeći.

Marojević nastavlja da se bavi pitanjem krivnje i žrtve na način koji ne podilazi ni čitaocu, niti predmetu njegovog pisanja. Međutim, ono što izdvaja njegov posljednji roman od prethodna dva jeste svojevrsno pomjeranje povijesnog tkiva romana iz pozicije teme u poziciju motiva - u Majčinoj ruci je stradanje Folksdojčera u Vojvodini prije svega okvir u koji je smještena jedna uznemirujuće izravna priča o sazrevanju, i to sazrevanju na jedini mogući način: kroz suočavanje i kroz uspostavljanje odnosa prema onome o čemu se ćutalo.

Majčina ruka nije ona ruka koja će čitaoca nježno pomilovati, već prije ona koja će ga prekorno podsjetiti na zaboravljenu obavezu preispitivanja.

(BLIN MAGAZIN)