Priredio: Saša Buljević
U sklopu projekta Pravo Ljudski putuje udruženje građana Pravo Ljudski organizuje (između ostalog) u Banjaluci 30. septembra i 1. oktobra projekciju kreativnih dokumentarnih filmova, javne debate i muzički sadržaj. Povodom najave navedenog projekta BLIN je intervjuisao Kumjanu Novakovu, kreativnu direktoricu, i Monju Šutu-Hibert, izvršnu direktoricu udruženja građana Pravo Ljudski.
U intervjuu sagovornice navode razloge pokretanja ove incijative, poteškoće na koje nailaze slične incijative i ocjenjuju sadašnje stanje kulture u našem društvu.
Zbog čega je pokrenuta incijativa o decentralizaciji i defestivalizaciji kulturnih dešavanja?
Kumjana Novakova: Pravo Ljudski putuje…je inicijativa koja prvenstveno građanima i građankama izvan Sarajeva otvara Pravo Ljudski program i druge kulturne aktivnosti. Sama ideja decentralizovanog dijelovanja postoji već nekoliko godina unutar Pravo Ljudski organizacije, međutim, kako to obično biva, finansijske prilike su rijetko naklone nezavisnim kulturnim akterima i akterkama, a to je ujedno razlog zašto je trebalo tako dugo da se odvažimo na ovo Pravo Ljudski putovanje.
Naime, svi smo svjesni stanja i pozicije kulture unutar BiH – nesređenih, odnosno nepostojećih kulturnih politika, kao i nesistematskog rješavanja problema, kako zavisnih, tako i nezavisnih kulturnih organizacija, a što se najčešće manifestuje kroz ad hoc intervencije kojima se, istini za volju, kratkoročno kupuje društveni mir, ali istovremeno i dalje skoro pa nepovratno unazađuje čitava bh. kulturna scena. Kao rezultat toga imamo male nezavisne kulturne inicijative, organizacije i udruženja koje bi zapravo trebale biti esencijalni segment nezavisnog kulturnog sektora, koje ili nestaju, ili djeluju uglavnom vođene datim donatorskim politikama koje često nisu u skladu sa lokalnim potrebama.
Svi skupa svjedočimo paradoksalnoj situaciji u kojoj je jasno da smo skloniji fatalnoj festivalizaciji i centralizaciji kulture, negoli sistemskom, dugoročnom radu za razvoj i napredak. Zašto je to tako? Izlaz iz ove naše kulturne močvare lokalni akteri vide (prvo) u festivalizaciji – djelovanje koje ima instant karakter: privlačenje što većeg broja kulturnih konzumenata/ica koji/e će “primiti” poruku festivala/inicijative na pravi način, te time “naučiti” prave vrijednosti koje osviješteni lokalni kulturni subjekti zagovaraju.
Velika je prednost takvog načina rada ukoliko instant škola vrijednosti ima što veći broj polaznika i polaznica, s tim da se najčešće djeluje u većim bh. centrima, naravno Sarajevu prije svega, pa dalje u Banja Luci i Mostaru.
Kad bi u BiH bilo manje inercije, nepotizma, ignorancije, a više rada i otvorenosti, onda bi i oni sa značajnim finansijskim problemima rjeđe odustajali. Nismo sigurne koliko smo kreativne i u stanju zamisliti društvo i kulturu u takvim okolnostima. Nasuprot tomu, svakodnevno svjedočimo činjenici da nevjerovatan broj dobrih inicijativa i projekata odustaje pred nemogućom situacijom koja je aktuelna na nezavisnoj sceni. Ukratko to su neki od najvažnijih razloga zašto uopće pokrećemo inicijativu Pravo Ljudski putuje…
U Vašem saopštenju navodite saradnju sa British Councilom. Kako je došlo do te saradnje i na koji način je ona uticala na sam projekat?
Kumjana Novakova: Jako smo sretne da smo upoznale vilu British Councila, koja je, kao u bajkama, došla i zapravo nas pitala koji je sljedeći korak u skladu sa Pravo Ljudski vizijom i dosadašnjim djelovanjem. Tako smo došli u situaciju da ono za što nam je trebalo dodatnih nekoliko godina rada, British Council je učino mogućim sada i ovdje. S tim u vezi, naša prva stanica je Banja Luka, dalje slijede Gradiška i Bugojno. Obzirom da je ovo naše prvo Pravo Ljudski Off putovanje (prvenstveno u programskom smislu) razumjet ćete zašto smo sklonije malim, ali sigurnim koracima.
Pored incijative Pravo Ludski putuje... da li postoje slični projekti koji uključuju mlade izvan Sarajeva?
Kumjana Novakova: Pored navedenog, u sklopu programa za mlade Zumiraj Prava, a uz pomoć Nacionalne Fondacije za Demokratiju iz Washingtona, Pravo Ljudski već nekoliko godina djeluje izvan Sarajeva. Do sada smo posjetili Bihać, Tuzlu, Brčko, Mostar i Banja Luku… S tim u vezi, naša “omladinska” platforma je ove godine bogatija još jednim programom koji će također preći sarajevski prag. Riječ je jednogodišnjem obrazovnom programu “Pravo Ljudski Alter Youth” koji će u saradnji sa Ambasadom Sjedinjenih Američkih Država, a uz pomoć različitih umjetničkih formi, poticanjem na civilni angažman i uz svesrdnu podršku lokalnih partnerskih organizacija i pojedinaca/ki intenzivno raditi na povezivanju i okupljanju mladih iz Foče, Mrkonjić Grada, Bugojna i Stoca. Bit će to ujedno i prilika da se konačno, nakon trogodišnjeg djelovanja Zumiraj Prava programa, tokom 6. Filmskog festival Pravo Ljudski, okupe mladi ljudi iz cijele BiH i aktivno učestvuju kako u Zumiraj Prava filmskim sadržajima, tako i u mnogim drugim aktivnostima.
Da li pompezna festivalska dešavanja poput SFF-a pozitivno ili negativno utiču na razvoj kulture u BiH?
Kumjana Novakova: Svaki implementiran projekat u oblasti kulture koji spaja različite aktere i koji otvara kulturnu scenu Bosne i Hercegovine pozitivno utiče na razvoj kulture. Nije problem u tome što pompezna festivalska dešavanja postoje, problem je ukoliko je to naš jedini kulturni sadržaj. Nemoguće je zamisliti bosanskohercegovačku kulturnu scenu bez SFF-a, MESS-a, Kratkofila, Jazz Festa, Demofesta, NAFF-a, Lutfesta i mnogih drugih, međutim, isto tako, iz razloga o kojima smo već govorile, njihov pozitivni učinak svodi se samo na povremeno buđenje iz sna... Ne možemo govoriti o cjelovitom kulturnom životu ukoliko računamo samo na buđenja – da bismo zadovoljili/e ostale segmente “tog života” moramo zavrnuti rukave i raditi i djelovati svakodnevno… Samo ona kulturna scena koja otvara dovoljno prostora za velike i male, stare i nove, pompezne i alternativne aktivnosti, ima istinske predispozicije da postane dom za svu njenu djecu…
Monja Šuta-Hibert: O tome koliko i na koji način komercijalni kulturni projekti utiču na naše društvo ima jako puno oprečnih mišljenja. U tom smislu, Pravo Ljudski na svojevrstan način demistificira određene prakse mišljenja i medijske mantre. S tim u vezi, naš cjelokupni angažman jest svojevrsna otvorena komunikacijska platforma: ulaz na sve naše projekcije je slobodan i to ne zbog toga što se plašimo da ukoliko bismo počeli naplaćivati ulaznice interes za ono što radimo ne bi postojao, već zbog toga što želimo pokazati kako kultura ne treba biti tretirana kao roba, te da javni prostor može funkcionirati neovisno o industrijskim ili festivalskim modelima potrošnje. Dakle, javni prostor je nešto sasvim drugačije od onoga što nam mediji pokazuju i onoga što javnost misli o tome. Iskreno se nadamo da javnost prepoznaje da je moguće uspješno raditi i djelovati i na način na koji mi to radimo, na koncu konca, prikazivati snažne i estetski vrijedne dokumentarne filmove bh. publici u isto vrijeme kada ih gleda publika širom svijeta.
Naime, činjenica je da su neka od filmskih ostvarenja iz našeg programa prikazana prije nego su se pojavila na najprestižnijem evropskom okupljalištu dokumentarista, amsterdamskom IDFA-u. Općenito, pogledate li naslove i autore/ice koje smo dovodili, moći ćete vrlo lako zaključiti da se radilo o izuzetno relevantnim, svjetski priznatim imenima. Ovo sve spominjem isključivo kako bih istakla da je moguće praviti ovakve iskorake na kulturnoj sceni svakog grada u našoj zemlji. Mislim da je ovakvim djelovanjem itekako moguće pozitivno uticati, odnosno aktivno doprinositi razvoju bh. kulture. Sud o tome da li, kako i na koji način neki drugi kulturni projekti utiču na cjelokupno bh. društvo najbolje ćemo donijeti ukoliko se osvrnemo na kulturna (ne)dešavanja mimo velikih bh. centara.
Pored navedena tri grada da li u skorije vrijeme planirate proširiti Vaše djelovanje na ostale gradove u BiH?
Monja Šuta Hibert: Pored Banja Luke, Bugojna i Gradiške Pravo Ljudski će ove godine svojim različiti programima i inicijativama posjetiti Zenicu, Foču, Mrkonjić Grad, Stolac, Bijeljinu, Travnik, Kakanj…Naša želja nije samo prikazivanje društveno angažiranih dokumentarnih filmova širom BiH već doista u pravom smislu podijeliti Pravo Ljudski programske sadržaje sa lokalnim zajednicama i organizacijama. U tom smislu, idealan scenarij u bliskoj budućnosti bi bio samostalan život Pravo Ljudski programa kojeg bi implementirali različiti lokalni partneri širom BiH. Poput korijena velikog drveta, želimo prodrijeti u sve pore društva: da Pravo Ljudski priče okupljaju ljude u školama, omladinskim centrima, javnim trgovima, kućama…a upravo je to ono na čemu marljivo i predano radimo.
(BLIN MAGAZIN)