Oni koji su ostali bez člana porodice, mogu da, dok čekaju red u prepunim gradskim krematorijumima, svog preminulog rođaka ostave u Lastelu.
Naime, Lastel raspolaže sa 18 frižidera-mrtvačnica, a cijena po danu iznosi 157 dolara (12.000 jena).
Prijatelji i rodbina koja žele da odaju posljednju poštu preminulom, mogu da dođu i to učine u Lastelu.
Ukoliko se desi da neko "zaluta" tražeći za sebe smještaj u Lastelu, osoblje mu ljubazno objasni da oni imaju "samo hladne sobe", kaže vlasnik hotela Teramura (71).
U Jokohami se u prosjeku na kremaciju čeka po četiri dana, te su hoteli poput Lastela više nego traženi.
"U suprotnom, ljudi moraju da čuvaju tijela preminulih kod kuća, u kojima nema dovoljno prostora ni uslova", naglasio je Teramura.
U Japanu je prošle godine preminulo 1,2 miliona ljudi, a godišnja stopa smrtnosti iznosi 0,95 u poređenju sa 0,84 odsto u SAD.
U prosjeku svake godine umre 23.000 ljudi više nego prethodne, a prema procjenama u 2040. godini preminuće 1,66 miliona ljudi.
Pošto je stopa smrtnosti u porastu i pogrebna industrija je u porastu.
Uprkos ekonomskim nedaćama u posljednje dvije decenije, Japanci i dalje u prosjeku troše 1,2 miliona jena na cvijeće, urne, kovčege i ostale pogrebne usluge.
Godišnje se na pogrebne usluge potroši čak 21 milijarda dolara, odnosno dva puta više nego što Amerikanci godišnje potroše na sahrane.
U Japanu je lako otpočeti posao u industriji pogrebnih usluga, pošto nikakve licence i kvalifikacije nisu neophodne.
Svako ko poželi da vodi firmu za pogrebne usluge treba da ima samo kancelariju i telefon, cvijeće i kovčege je lako naručiti, a takođe, sale za pogrebne obrede i sveštenike treba samo iznajmiti.
U SAD, međutim, većina pogrebnih preduzetnika mora da prođe obuku od tri godine i period šegrtovanja prije dodjeljivanja licence.
Istraživački institut Jano u Tokiju predvideo je da će tržište pogrebnih usluga vrijediti 1,96 biliona jena do 2015. godine.
(DEPO/md)