Radovi umjetnika i umjetnica iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Rusije obilježeni su složenim posljeratnim procesima koji su se odvijali u tim društvima i kritički se suočavaju s njihovom prošlošću i kolektivnim ratnim traumama.

Reakcije na psihološku traumu mogu biti šutnja i zaborav – kako na ličnom, tako i na društvenom planu. Od umjetnika/ca se očekuje da pronađu jezik koji bi izrazio kolektivne traume; ali, prikazivanje traumatičnih iskustava kao takvih može biti problematično. Ono često naginje patetici, egzotizmu, patologoziranju ili senzacionalizmu.

Ova izložba pokušava da odgovori na pitanje da li umjetnost može pronaći politički jezik kojim bi se izrazila ratna i poslijeratna iskustva, koji bi lično iskustvo mogao povezati sa stanjem u društvu.

"Ja više nikada  neću pričati o ratu" je prva izložba u okviru dugoročnog projekta Centra za umjetnost i arhitekturu iz Stockholma - Färgfabriken, pod nazivom Psychosis. Taj projekat pokušava osvijetliti ljudsku psihu u raznim ekstremnim stanjima, kako na ličnom, tako i na kolektivnom planu. Bavi se fenomenima kao što su politički ekstremizam, alternativne društvene strukture i ljudska percepcija. Färgfabriken istražuje kako se ti fenomeni izražavaju i tumače u umjetnosti, književnosti i nauci.

I Will Never Talk About the War Again, Lana Čmajčanin i Adela Jušić

U seriji događaja, Färgfabriken će se baviti raznim aspektima glavne teme svog projekta. Počevši od izložbe "Ja više nikada  neću pričati o ratu", koja se otvara 17. septembra 2011, Färgfabriken će, u saradnji s Vladanom Jeremićem, kuratorom iz Beograda, istraživati odnos između individualne psihe i društva.

Za potrebe ove izložbe priređen je i katalog. Pored uvodnog teksta o izložbi, Vladana Jeremića i Rene Rädle, u njemu se nalaze eseji Cecilie Sjöholm, profesorice estetike na Univerzitetu Södertörn (Švedska), teoretičara Sezgina Boynika, doktorskog kandidata na Univerzitetu Jyväskylä (Finska) i teoretičara Šefika Tatlića, magistra žurnalistike, sa Fakulteta političkih nauka iz Sarajeva (Bosna i Hercegovina).

Naslov izložbe je pozajmljen iz video performansa "Ja više nikada  neću pričati o ratu", sarajevskih umjetnica Adele Jušić i Lane Čmajčanin. Za svoj poslednji zvučni rad, "Priče za laku noć" (Bedtime Stories), ove umjetnice su sakupile priče iz svakodnevnog života tokom 1395 dana duge opsade Sarajeva, kada su ljudi tražili sklonište od artiljerijskih granata u mlim podrumima stambenih zgrada. 

Tokom posljednje decenije, u Beogradu i Zagrebu je bilo nekoliko neuspjelih pokušaja održavanja Gej parada. U Beogradu, 2001. godine, grupe fašista, kleronacionalista i navijačkih huligana, napale su paradu i povrijedile veliki broj ljudi. Igor Grubić objašnjava kako se njegov rad, "Priča sa Istočne strane" (East Side Story), bavi pitanjem prava seksualnih  manjina u društvima koja nasilno reaguju na svako ispoljavanje različitosti.

U najnovijem videu "Žena sa svijećom" koji je nastao u kolaboraciji Lane Čmajčanin i Igora Grubića, prikazana je žena koja sjedi pokraj prozora u jednom nepomičnom kadru. Vertikalna kompozicija ovoga videa sa kjaroskuro efektom i zvukovima jutra, te prirode koje se budi, naglašava kontrast svijeće koja se gasi i trenutak, tako teško prenosiv rađanje novog svitanja.

Holy Warrioress,  Alma Suljević

Svojim performansom "Svete ratnice" (Holy Warrioress), Alma Suljević, jedna od najradikalnijih bosanskih umjetnica, upućuje direktan izazov islamofobiji zapadnih društava i podsjeća nas na posljedice tog neprijateljskog stava, kao svjedokinja balkanskih ratova i genocida nad bosanskim Muslimanima.

Muzej senki (Shadow Museum) predstavlja performans "Spavao sam ispod fotografija ubijenih u ratovima u bivšoj Jugoslaviji", umjetnika Jaroslava Supeka (1952–2009) i instalaciju "Meteorska kiša" (Meteorite Rain), Živka Grozdanića Gere. Ovaj drugi rad je parafraza na skulpturu La nona ora, Mauricija Katelana (Maurizio Cattelano), samo što je ovdje, umjesto Pape, na zemlju oboren srpski patrijarh Pavle.

Na svom posljednjem muralu, "Godine Kraljice Kostolomke" (The Years of the Bonecrusher Queen), Nikolaj Olejnikov, umjetnik iz Moskve, razvija cijelu menažeriju situacija i slika povezanih sa istorijskom hronologijom ratnih zbivanja u bivšoj Jugoslaviji, te mračnu ulogu internacionalaca u cjelokupnom sukobu.

Film "Partizanski igrokaz: Beogradska priča" (Partisan Songspiel: Belgrade Story), drugi je u seriji igrokaza (songspiel) ruskog umjetničkog kolektiva Chto Delat?. Smješten u napuštenu fabriku iz XIX vijeka, film se bavi aktuelnim zbivanjima u Srbiji, tokom 2009. godine, i razvija ih u širi igrokaz o tlačiteljima i potlačenima.

Partisan Songspiel. Belgrade Story, Chto Delat?

Jedan od najradikalnijih ranih performansa umjetnice Marine Abramović bio je rad Ritam 2. Godine 1974., ispred publike okupljene u Galeriji za savremenu umjetnost u Zagrebu, uzela je lijekove koji se prepisuju u slučajevima katatonije, kao i one namijenjene agresivnim i depresivnim osobama.

Vladan Jeremić (1975, Beograd) je kurator i umjetnik koji živi i radi u Beogradu. U svojoj kuratorskoj i umjetničkoj praksi istražuje tačke presjeka između savremenog umjetničkog i političkog aktivizma. Radi zajedno sa Renom Rädle, u umjetničkom duetu. Njih dvoje su osnivači Biroa Beograd, udruženja koje pruža platformu za kritičke prakse koje sežu dalje od konvencionalnih formi savremene umjetnosti, kao i za kulturna i socijalna istraživanja i razne oblike aktivizma. Jeremić je bio i urednik galerije Doma omladine Beograda 2008-2009. Bio je kurator više od trideset izložbi priređenih u lokalnom i međunarodnom kontekstu. Jedan je od inicijatora projekta Call the Witness: 2nd Roma Pavilion, na 54. Bijenalu u Veneciji.

(DEPO PORTAL/eb)