Piše: Jasmin DURAKOVIĆ

Ljudi u Posavini su fini i pitomi. O ovome sam ranije često slušao, a onda sam se imao priliku i sam uvjeriti u to. Na  lijepom malom filmskom festivalu zvanom „Dani hrvatskog filma u Orašju“. Osnovao ga je hrvatski glumac moj prijatelj Ivo Gregurević, a o njemu brigu već 16 godina brine Iljo Benković, njegov prijatelj iz rodnog sela Donja Mahala kod Orašja i cimer sa studija u Zagrebu.
Prvi put sam na tome festivalu bio 2006. godine sa filmom „Nafaka“; prošle godine tamo je prikazivan i moj drugi dugometražni igrani film „Sevdah za Karima“.  Ali, ovaj filmski festival ne pamtim po prikazivanju filmova već po druženju sa finim ljudima iz Posavine. Nije lako snimiti, kao bi to rekao pokojni Hajrudin Šiba Krvavac, ni loš film; znao je to zasigurno i Ivo Gregurević kada je pokretao ovaj filmski festival čija je jedna od primarnih misija.  Zato se danas na mapi regionalnih filmskih festivala prepoznaje po svoj atmosferi, dobrom 'iću i piću, dereneku kod Ilje na salašu, kao i tradicionalnom nedeljnom putovanju splavom Savom; tu filmadžije zasluženo u živaju u plodovima svojiih filmskih sjetvi.

Nađu se tu hrvatski filmski djelatnici, poneki bosanski, te radoznali lokalci iz Posavine ali i susjedne Slavonije. Možda se baš u ovakvom sastavu gostiju krije i tajna uspjeha ovog festivala koji se polako bliži svom punoljetstvu; nema previše filmadžija na jednom mjestu pa je tu onda manje i vašara umetničke tašine i sujete.

Zanimljivost ovogodišnjeg festivala jeste prelazak na digitalni format; o samim filmovima
koji su prikazani u Orašju pišu neka filmski kritičari (kojih, doduše, kod nas nema), a video ekipa DEPO PORTALA snimila je sljedeći video zapis....