Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ-DURAKOVIĆ (oprema i naslov teksta: redakcija DEPO PORTAL-a)

Gospodine Kaplan, prošlo je nepunih šest mjeseci od uspostave nove federalne vlade. Šta je novo u Vašem ministarstvu u odnosu na stanje koje ste zatekli prije pola godine?

Novina koju treba spomenuti prije svih jesu inicijative u oblasti sporta koje bi trebale polučiti konkretne rezultate u cilju pomoći sportskim kolektivima u Federaciji BiH. Tu prije svega mislim na osnivanje Fondacije za sport, rješavanje problema dugovanja klubova, usvajanje uredbe kojom će se regulisati nagrade za vrhunske sportske rezultate, te pripreme za izradu Zakona o sportu.

Koliki je ukupni budžet Vašeg ministarstva  i kako se raspoređuju ta sredstava (po oblastima, budžetskim linijama, terminski...)?

Budžet Ministarstva iznosi nešto preko 13. 000.000 KM. Od toga se 1.000.000 KM odvaja na transfer za kulturu od značaja za Federaciju, 1.300.000 za transfer za sport od značaja za Federaciju, 1.025.000 na transfer za zaštitu kulturno-historijskog nasljeđa, oko 4.000.000 se odvajaju za rad fondacija koje djeluju u sklopu Ministarstva, 3.600.000 za kapitalne transfere, što su u ovoj budžetskoj godini isključivo vjerski objekti, te dio koji ide za plaće uposlenih u Ministarstvu, plaćanje režija i drugih troškova.

Kako se određuju korisnici ovih sredstava?

Ili direktno u Odluci o utrošku sredstava koju donosi Vlada (transfer za kulturu i kulturno-historijsko nasljeđe) ili odabirom po  javnom pozivu (transferi za fondacije i sport).

Da li su ta budžetska sredstva dovoljna za potrebe kulturne i sportske scene u BiH? Da li ćete tražiti da se ta sredstava naredne godine povećaju i imate li podršku unutar Vlade?

Sredstva nisu ni blizu dovoljnih i svakako ću tražiti povećanje u budžetu za narednu godinu. Pri tom svakako očekujem da čujem glas i onih kojih se ta sredstva najviše tiču – kulturnih i sportskih radnika, jer će na taj način pomoći da lakše dođemo do cilja.

Vidimo da neke od važnih instituacija imaju problema za pukim preživljavanjem. Kako, na primjer, pomoći Umjetničkoj galeriji BiH?

Suštinska pomoć Umjetničkoj galeriji i drugim institucijama sa neriješenim statusom biće tek onda kada se na nivou države postigne dogovor o preuzimanju osnivačkih prava. Sve ostalo je samo gašenje požara. I ovih par mjera koje sam prilikom susreta sa uposlenicima UG BiH predložio su samo privremenoga karaktera i predstavljaju malu i simboličnu pomoć, ali su maksimum što možemo učiniti u ovom trenutku. Očekujem da nakon formiranja državne vlasti jedno od prioritetnih pitanja bude rješavanje statusa sedam institucija.

Smatrate li da bi pojedine kulturne institucije trebale manje da se oslanjaju na državni budžet i da na neki način budu tržišno održive, npr. pozorišta koja su godinama na rubu zatvaranja? Da li je to uopće moguće?

Svakako da menadžmenti svih kulturnih institucija treba da nastoje povećati svoje prihode, a ne samo se oslanjati na sredstva iz budžeta. Ovim putem ne želim da kao glavnog krivca za tešku situaciju u bh. kulturi i u kulturnim institucijama ističem poslovodstva kulturnih institucija, ali sigurno da za teško stanje dio krivice snose i oni. Država mora imati kulturu u svojim prioritetima, ali i ljudi koji predvode kulturne institucije moraju biti kreativniji i ekspeditivniji.

Unutar ministarstva djeluju četiri fondacije; šta čine te fondacije da ublaže teške probleme u kojima se nalaze kuluturne institucije i stvaraoci?

Pri Ministarstvu djeluje Fondacija za kinematografiju, Fondacija za muzičke, likovne i scenske umjetnosti, Fondacija za izdavaštvo i Fondacija za bibliotečku djelatnost. Fondacijama upravljaju upravni odbori koji broje po tri člana. Ljudi u upravnim odborima imaju bogato iskustvo iz oblasti kojima se bave fondacije tako da je to doprinos onom o čemu često govorimo i slušamo, a to je da se kulturom trebaju baviti ljudi iz struke a ne politika.

Festivali kukaju kako nemaju dovoljno sredstava za rad; sami umjetnici, opet, smatraju da se previše novca troši na festivale u odnosu na samu produkciju novih djela i vrijednosti iz polja kulture i umjetničke prakse? Kako Vi, kao ministar, na sve to gledate?

To je kompleksno pitanje. Kod nas se vodi dijalog oko toga čemu se treba više pomoći - institucionalnoj ili onoj vaninstitucionalnoj kulturi gdje spadaju i festivali. Rješenje je negdje na sredini, kao i uvijek. Argumenti postoje i na jednoj i na drugoj strani. Što se tiče samih festivala, smatram da igraju značajnu ulogu u promociji Bosne i Hercegovine i bh. kulture u svijetu i to je značajna misija s kojom se ne smijemo igrati. Bojim se da bi zagovaratelji uskraćivanja podrške festivalskoj kulturi postali svjesni šta za Bosnu i Hercegovinu znači jedan SFF ili MESS tek onda kad bismo – ne daj Bože – doživjeli da dođe do njihova gašenja. Da rezimiram: kao ministar trudit ću se da nađem balans između svih tih interesa.

Koji festivali za Vas imaju prioriet za podršku?

U Ministarstvu kulture i sporta do sada su postojala četiri prioriteta i ja tu ne mislim ništa mijenjati. To su SFF, MESS, Jazz festival i East West Centar.

Kakav je Vaš stav po pitanju izgradnje Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi? Šta Vaše ministarstvo planira učiniti po tom pitanju?

Muzej suvremene umjetnosti Ars Aevi nije bio niti među korisnicima podrške Federalnog ministarstva kulture i sporta, a kamoli da je bio među prioritetima. Jedna od prvih posjeta koje sam napravio kao ministar bila je posjeta Ars Aeviju. U ovoj godini Ars Aevi je dobio jednu simboličku pomoć jer nije bilo mogućnosti da se naknadno izdefiniše značajniji iznos, ali od sljedeće budžetske godine Ars Aevi će biti pri vrhu liste prioriteta.

Uvođenje PDV-a dodatno je opteretilo pojedine oblasti kulture, a najviše izdavaštvo. Postoji li šansa da se izdavačima u BiH smanji PDV?

Muzej suvremene umjetnosti Ars Aevi nije bio niti među korisnicima podrške Federalnog ministarstva kulture i sporta, a kamoli da je bio među prioritetima. Jedna od prvih posjeta koje sam napravio kao ministar bila je posjeta Ars Aeviju. U ovoj godini Ars Aevi je dobio jednu simboličku pomoć jer nije bilo mogućnosti da se naknadno izdefiniše značajniji iznos, ali od sljedeće budžetske godine Ars Aevi će biti pri vrhu liste prioriteta.

Kada se na nivou države zauzme stav da se krene u raspravu o uvođenju diferencirane stope PDV-a nekım djelatnostima, zalagat ću se za smanjenje PDV-a i izdavačkoj djelatnosti. Međutim, nisam stava da se smanjenje stope traži ekskluzivno za izdavaštvo zanemarujući pri tome mnoge druge oblasti ı proizvode koji su jednako ili čak više važni. U izdavačkoj djelatnosti ne postoji baš dovoljno reda i discipline i nadam se da će se to popraviti čim prije. Za ilistraciju ću navesti jedan primjer. Imate izdavača koji svoja izdanja štampaju  u inostranstvu i prilikom uvoza ne plaćaju carinu, jer je prema međunarodnim sporazumima kulturološki materijal oslobođen od carina. U isto vrijeme, domaće štamparije prilikom uvoza papira moraju platiti carinu na papir. I onda imamo situaciju da domaće štamparije propadaju, a tema u bh. javnosti nije kako pomoći štamparijama nego kako ukinuti PDV izdavačima. Nisam čuo da je u posljednjih nekoliko godina  propala bilo koja izdavačka kuća a kamoli neka veća, dok imamo štamparija koje su bili giganti i upošljavali stotine radnika, a danas su ugašene ili pred gašenjem.

Kada će BiH imati zakone o filmu poput Hrvatske, Slovenije ili Srbije, koji će štititi nacionalnu kinemataografiju? U susjednoj Hrvatskoj sve tv. stanice, uključujući i privatne, imaju obavezu da izdvajaju određena sredstava za domaću audio-vizuelnu kulturu i umjetost. Kad nas svako može imati tv stanicu bez ikakvih obaveza prema državi i njenim strateškim djelatnostima...

Bojim se da vam ne mogu dati precizan odgovor na pitanje kada će BiH imati takve zakone jer je moja nadležnost isključivo za prostor Federacije. Prije izvjesnog vremena imenovan je novi Upravni odbor Fondacije za kinematoıgrafiju i jedna od njihovih prvih aktivnosti bit će izrada zakona iz oblasti filmske industrije, naravno sve to u saradnji sa Udruženjem filmskih radnika. Te zakone treba predložiti struka, a moje je da ih branim na Vladi i pred Parlamentom.

Očigledno je da, nakon godina uspjeha,  bh. kinematografija ulazi u svoju produkcijsku krizu.  Razlozi su mahom finansijske prirode ili...?

Dva su neposredna razloga za to što zovete produkcijskom krizom, i oba su vezana za fazu finansiranja produkcije. Kao prvo, izvori finansiranja filma u zemlji smanjeni su kako brojem, tako i iznosom raspolozivih sredstava - javni emiteri ne ulažu u produkciju niti unaprijed kao koproducenti, niti kupuju domaće filmove u fazi predprodukcije kako bi plaćenom cijenom učestvovali u realizaciji budžeta, kino trzište nije dovoljno jako kako bi kino distributeri mogli učestvovati u finansiranju, a broj i iznos komercijalnih sponzorstava se također smanjio usljed opšteg smanjenja marketinške potrošnje u recesijskom period, i povrh svega toga ionako limitirana sredstva iz javnih izvora značajno su smanjena u posljednje dvije godine. Jedini specijalizirani izvor finansiranja filma, odnosno Fondacija za kinematografiju koja predstavlja 95% ukupnih sredstava raspoloživih za film u Bosni i Hercegovini, pretrpila je rezove od preko 20% još 2009. godine. Takav rez je još znakovitiji kada znamo da prosječan budžet jednog dugometražnog igranog filma kod nas iznosi oko 2 miliona konvertibilnih maraka, što je ekvivalentno ukupnom budžetu Fondacije za kinematografiju u ovoj godini. S obzirom da produkcijski proces jednog filma traje od 3 do 5 godina, ti rezovi postaju vidljivi sada kada se broj produciranih filmova u našoj zemlji smanjuje.

Drugi razlog je vezan direktno za količinu sredstava odobrenih za nove projekte od strane Fondacije za kinematografiju u posljednje dvije godine, koja su nedovoljna da bi ti projekti bili konkuretni u finansiranju kroz međunarodnu koprodukciju, koja je zbog svega ranije navedenog svakako jedini način finansiranja bh. filmova sa međunarodnim potencijalom i ambicijama. Naime, sredstva dodijeljena većini projekata na konkursima u 2009. i 2010. iznose izmedu 8% i 10% njihovih ukupnih budžeta. Sa takvim iznosom podrške iz jedinog specijalizovanog izvora javnog finansiranja, bh. producenti jednostavno ne mogu učestvovati u finansiranju vlastitih filmova kao većinski ko-producenti, a to je ono što strani partneri od njih u pravilu očekuju ukoliko se projekat finansira kroz međunarodnu koprodukciju.

Kako tu krizu prevazići i omogućiti našoj međunarodno najpriznatijoj umjetničkoj grani da producira nova djela?

Novi Upravni odbor Fondacije za kinematografiju koji je nedavno počeo sa radom se već bavi iznalaženjem rješenja za ove projekte, dok je za dugoročno prevazilaženje ovakvog stanja potrebna sveobuhvatna koordinirana akcija države i filmskog, odnosno audiovizualnog sektora u zemlji kojoj je za cilj ukupni boljitak bh. audiovizualne djelatnosti. Potrebno je u ovaj proces uključiti sve nosioce interesa, stvoriti nove izvore finansiranja, povećati postojeće i ojačati kako javne tako i privatne strukture aktivne u sektoru, te stvoriti zdravu platformu za distribuciju, cirkulaciju i promociju radova u zemlji i inostranstvu.    

Da li Federalno ministarstvo kulture i sporta planira nešto uraditi po pitanju obaveze javnih emitera da pružaju podršku projektima  iz kulture, što bi podrazumijevalo koprodukciju igranih i dokumentarnih filmova,  snimanje pozorišnih predstava i muzičkih djela, podršku značajnim festivalima...?

Problem je u tome što obaveza javnih emitera o kojoj govorite nije jasno definirana, odnosno zakonskim okvirom nije uređena na pravi način. Federalno ministarsvo, zajedno sa ostalim nosiocima interesa namjerava se uključiti u rješavanje ovog problema putem donošenja adekvatne legislative.

Kako riješiti problem autorskih prava i nelegalne distribucije filmova i nosača zvuka u BiH, koji nanose ogromni štetu ovdašnjim producentima i državi?

U posljednjih godinu dana donesena su dva zakona na nivou BiH koja se direktno bave autorskim pravima: Zakon o autorskom pravu, te Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskih prava. U toku je donošenje podzakonske regulative i tenderske procedure za davanje licence za kolektivno ostvarivanje prava. Vjerujem da će ovo biti osnova za uređenje ovog problema u najskorijem periodu.

Kakve su šanse da BiH uskoro postane članica MEDIA PROGRAMA EU?

Federalno ministartvo kulture i sporta, na upit Ministarstva civilnih poslova BiH je još početkom godine dalo pozitivnu ocjenu članstvu u ovom programu Evropske Unije, isto to je učinilo i resorno ministarsvo u RS-u, čime su se stvorili uslovi da Direkcija za evropske integracije BiH i predstavništvo BiH u Briselu zvanično zatraže članstvo u ovom programu, što je i učinjeno. RAK i Ministarstvo prometa i kumunikacija BiH su također uključeni i rade na adaptaciji relevantne legislative evropskoj pravnoj stečevini. Godišnja kotizacija će biti plaćena iz pretpristupnih EU fonodva, a resorna ministarstva su se obavezala snositi dio troškova administrativno tehničkog vođenja MEDIA deskova u zemlji, te očekujemo da će BiH postati članicom ovog programa u 2012., što će svim BiH audiovizuelnim profesionalcima omogućiti konkurisanje za značajna sredstva koje EU izdvaja za ovaj sektor, a koja u periodu 2007-2013 iznose preko 700 miliona eura.

Možete li nam pojasniti kakvu sve korist BiH može imati od EU fondova?

BiH kao mala zemlja može ostvariti višetruku korist od evropskih integracija u ovom polju. Godišnja kotizacija  za članstvo u ovakvim programima i fondovima izračunava se na osnovu opštih parametara, kao što su broj stanovnika, BDP i slično, što BiH stavlja u poziciju da plaća minimalne kotizacije, dok s obzirom na vrlo aktivan i uspješan audiovizualni sektor iz ovakvih programa crpi maksimalnu podršku. Najbolji primjer za ovo je naše članstvo (već 6 godina) u Eurimages fondu Vijeća Evrope. Za kotizaciju koju BiH plaća oko 120 000 EUR godišnje, u zemlju se svake godine vraća u prosjeku preko 700 000 EUR za produkciju domaćih koprodukcija, te distribuciju i prikazivanje evropskih filmova. 

No, nisu samo film i umjetnost u BiH u krizi, kako pomoći bh. sportu koji se, također, godinama  bori sa gomilom problema? Možemo li u skoro vrijeme dobiti moderan Zakon o sportu?

Zasad imamo samo Okvirni zakon o sportu na nivou države koji ne nudi rješenja za svakodnevne probleme koje klubovi proživljavaju. Ja ću dati sve od sebe da se izradi jedan, kako rekoste, moderan Zakon o sportu na nivou entiteta, što bi svakako bilo od iznimnog značaja. Obzirom na to da je potrebno dosta razgovora i procedura, bojim se da taj Zakon nećemo dobiti u nekom ekspresnom rokum, ali najbitnije je da ga dobijemo, pa neka to bude i za godinu dana.

Da li, recimo, naše najveće klubove treba privatizirati?

Zakonom svakako treba ostaviti i takvu opciju, pa neka se klubovi odrede po tom pitanju. Oni koji hoće, neka idu u privatizaciju, oni koji neće, ne moraju. Jer ja već sada slušam oprečne stavove sportskih djelatnika po tom pitanju, te sam mišljenja da zakon treba ostaviti sve opcije otvorenim, što u praksi znači uvesti opciju privatizacije koja sad ne postoji.

Opozicija i jedan dio javnosti kritizira ovu vladu zbog prevelikog uticaja političkih faktora nad stručnim. Kakva je situacija u Vašem ministarstvu? Da li se dovoljno štite standardi i poštuje stručnost i kompetentnost?

Svugdje u svijetu politika i struka idu zajedno, međutim kod nas oni koji su protiv vlade, ma šta ona uradila, koriste argumente po kojima je kao struka ugrožena od politike i potisnuta u drugi ili treći red. Mišljenja sam da to nije tačno i da je to samo vrsta pritiska na vladu od strane onih koji imaju neki direktni interes u konkretnim stvarima koje su u nadležnosti vlade. Kad se taj njihov interes ugrozi ili poljulja, onda se pozivaju na ugroženost struke. Istina, ova vlada radi i određene kadrovske promjene, ali odgovorno tvrdim da su u većini slučajeva te promjene nabolje i u korist struke.

U javnosti imate pristalica, ali i dosta protivnika... Kod jednog moćnog medija stalno ste na tapetu. Kako to podnostite?

O meni je taj medij koji je odavno izgubio svoju moć napisao niz laži i uvreda, da mi je postalo sasvim svejedno. Da budem iskren, taj medij sam prestao čitati puno prije nego sam počeo sa ozbiljnim političkim angazmanom, iz čistog razloga što je način pisanja i informiranja javnosti u tom mediju ispod nivoa akademski obrazovanog građanina. Ne trebam ni napominjati da ga pogotovo ne čitam otkako je postao stranački bilten. Stara poslovica kaže, ne gledaj šta kaže, nego ko kaže. Međutim, moram priznati da imam razumijevanja prema tom mediju, jer se tu radi o ''ranjenom lavu'' koji je dobrano izgubio kompas.

Šta biste poručili svojim protivnicima?

Neka ih. Dok god ih imam, znači da sam uspješan u obavljanju bitnih poslova.