POGLED IZ ARHEOLOŠKOG UGLA

Postprocesualni pristup u arheologiji

Arhiva 09.09.11, 15:04h

Postprocesualna arheologija, koja se od strane njenih sljedbenika takođe naziva i interpretacijska arheologija, je pokret u arheologoškoj teoriji koji naglašava subjektivnost arheoloških interpretacija. Iako ima određene sličnosti sa procesualizmom, postprocesualizam se sastoji od “različitih niti misli sjedinjenih u širokoj grupi tradicija“. Sa postprocesualnim pokretom, različitost teoretskih gledišta je prihvaćena, uključujići strukturalizam i neo-marksizam, kao i različite arheološke tehnike kao što je fenomenologija.

Ian_Hodder

Piše: Saša Buljević

Postprocesualizam je pokret koji potiče iz Velike Britanije, razvio se tokom kasnih 1970-ih i ranih 1980-ih. Pioniri ovog pokreta su arheolozi Ian Hodder, Daniel Miller, Christopher Tilley i Peter Uncko. Jak uticaj na ove arheologe je izvršila francuska marksistička antropologija, postmodernizam i slični trendovi u sociokulturnoj antropooligiji. Paralelani razvoj je uskoro usljedio u SAD-u. Inicialno postprocesualizam je bio reakcija i kritika na procesualnu arheologiju.

Karl MarksPostprocesualizam je zauzeo pristup prema arheologiji koji je dijametralno suprostavljen procesualističkom pristupu. Procesualisti su pozitivisti, i kao takvi vjeruju da se naučni metod treba i može primijeniti pri arheološkoim ispitivanjima, dopuštajući arheolozima da prezentuju objektivne izjave o drevnim društvima. Postrpocesualna arehologija vjeruje da je taj pristup pogrešan, i naglašava da je arheologija prije subjektivna nego objektivna, da je istina koja je utvrđena pomoću arheoloških ostataka često biliska gledištu arheologa koji je odgovoran za iskopavanje i prezentovanje podataka.

Postprocesualisti smatraju da svi arheolozi bez obzira da li oni to priznaju ili ne uvijek  nameću svoja sopstvena mišljenja u interpretaciji arheoloških podataka. Chris Tilley vjeruje da ističući koncept da su društva oblikovana vanjskim uticajima i pritiscima, arheolozi taktički prihvataju socijalnu nepravdu. Mnogi postprocesualisti su kritikovali činjenicu da su arheolozi iz bogatih, zapadnih zemalja proučavali i pisali o istorijama siromašnijih nacija drugog i trećeg svijeta.  Ian Hodder je izjavio da arheolozi nemaju prava da interpretiraju praistoriju drugih etničkih ili kulturnih grupa.  Iako Hodderova gledišta nisu univerzalno prihvaćena kod postprocesualista bilo je dovoljno podrške za uspostavljanje Svetskog areološkog kongresa koji se suprostavio rasizmu, kolonijalizmu i profesionalnom elitizmu unutar arheologije.

Dok su procesualisti čvrsti materijalisti, kulturno-istoriski arheolozi idealisti, postprocesualisti su zaključili da se prošla društva trebaju interpretirati i kroz materijalne i kroz idealističke ideje.

Strukturalistička misao u postprocesualnoj arheologiji

Levi_StraussMnogi postprocesualisti su prihvatili teoriju strukutalizma u shvatanju istorijskih društava. Strukturalizam je teorija koja je razvijena od francuskog antropologa Claude Levi-Straussa. Kao centar strukturalističke teorije je zaključak da su sve ljudske misli vođene konceptualnim dihtomijama ili biletaralnim suprotnostima kao što su kultura/priroda, muško/žensko, noć/dan. Levi-Strauss je vjerovao da je princip suprotnosti univerzalna karakteristika svojstvena ljudskom mozgu, ali da je svaka kultura zasnovana na jedinstvenoj selekciji različitosti. U skolopu postprocesualnog pokreta, Ian Hodder je postao vodeći predstavnik strukturalnog pristupa.

Postprocesualisti takođe smatraju da ljudsko djelovanje nije pasivno kao što je to prikazano u kulturno-istorijskom i procesualnom pristupu. Postprocesualisti smatraju da ljudi slobodno djeluju u skladu sa svojim interesima prije nego da jednostavno prate društvena pravila, i prihvatajući ove ideje postpocesualisti smatraju da je društvo u stalnom konfliktu. Pod uticajem sociologa Anthony Giddensa, mnogi postprocesualisti prihvataju da većina ljudskih bića koja znaju i shvataju pravila svog društva, umjesto da ih slijepo prate radije manipulišu njima. Posljedica toga je iskrivljivanje socijalnih pravila koja se naposlijetku mijenjaju. Neki postprecesualisti su umjesto strukturalizma prihvatili poglede Karl Marksa i klasnog konfilikta koji je uzrok društvenih promjena.

Kritika postprocesualizma

Najviše se zamjera postprocesualizmu nesposobnost kreiranja nove metodologije i nesposobnost razvijanja sopstvenih ideja. Tako kritičari posprocesualizma smatraju da je ovaj pokret samo razvio ideje koje su uvedene od strane procesualizma.

 

VEZANI TEKSTOVI:

POGLED IZ ARHEOLOŠKOG UGLA: Kulturno-istorijski i procesualni pristup u arheologiji

POGLED IZ ARHEOLOŠKOG UGLA: Arheologija je rođena

POGLED IZ ARHEOLOŠKOG UGLA: Šta je arheologija?

 

(BLIN MAGAZIN)