Piše: Tanja VUJIČIĆ

Herceg Novi, Dubrovnik, Budva... Pa zar nije ljeto i zar ne trebamo biti na moru! Daaa!!! Idemo na more, jer tamo je najljepše! Već sam ja nabacila bronzanu boju, a boga mi i vježbalo se tokom cijele godine da bih bila spremna za novi kupaći kostim Lisca! Kao što rekoh, dođe red i na Budvu, jer tamo je najluđe i najbolje! 

Peti dan...

Valjalo se adaptirati prvih par dana na tempo života u njoj! I baš taj peti dan sam otpočela ispijanjem kafice u laundž baru „Perla“. Moje omiljeno mjesto, a još sa mojim dečkom! E još da u njoj služe nes kafu od vanilije, nego onu klasik, koja mi je malo gorka. A'l hajde, pa rekoh, ne može sve biti baš kao što ja hoću. Lijep početak dana.

Ali, eto, taj užitak mi pokvari neka djevojka, slučajno je pogledah, sjedila je preko puta mene. Silikonske grudi, ogromne „napuhane usne“, tetovaža... Uh! Naježih se i zahvalih svojoj mami Vesni i tati Raši što me ovako lijepu rodiše i lijepo vaspitaše! Nego, rekoh samoj sebi: „Ne uzbuđuj se, to je taj 21. vijek“. I krenuh na plažu... Sunce, miris mora..., ima li šta ljepše? Bilo je jako vruće taj dan, pa sam najviše vremena provela plivajući, a nemam baš potrebu da se sunčam, jer sam već dovoljno potamnila! Taj dan je bio najviše za plivanje! Naravno, slijedi i večernji izlazak. Prvo malo šetnjice po Budvi, šetalište, Stari grad... Pa valja malo sjesti, odmoriti, malo gledati ko prolazi. Mnogo lijepog naroda. Ostadoh oduševljena ljepotom prolaznika. Svi su lijepi, zgodni, dotjerani! Djevojke sa fantastičnim tijelom, na kome se vidi da se njeguje! Mnoštvo prelijepih vrtoglavih potpetica!  Poslije smo otišli u diskoteku 'Trocadero' i dođe vrijeme za bešu i spavanac!

Bilo je jako vruće taj dan, pa sam najviše vremena provela plivajući, a nemam baš potrebu da se sunčam, jer sam već dovoljno potamnila! Taj dan je bio najviše za plivanje! Naravno, slijedi i večernji izlazak. Prvo malo šetnjice po Budvi, šetalište, Stari grad... Pa valja malo sjesti, odmoriti, malo gledati ko prolazi. Mnogo lijepog naroda. Ostadoh oduševljena ljepotom prolaznika. Svi su lijepi, zgodni, dotjerani!

Sutra je drugi dan...

Prvi avgust! Ja baš i ne znam roniti, pa odlučih da danas to probam i naučim! Spremanje za plažu, dolazak i skačem u vodu! Tu je dosta moga društva i oni su se svi spremili da me nauče! Ali..., ne smijem ja. Probam, samo se nagrcam vode, a onda se krenem smijati bez prestanka! I sve tako. Očito da nemam jaku volju i ja odustanem. I eto... Ja ne naučih ni sada roniti, a nemam više nikakvu želju. Meni u glavi TOP HILL. Već se dan završava, spremanje, moram se srediti, lijepo izgledati i odoh u diskoteku TOP HILL!  Ima nas raje, muzika, pjesma! Ma odlično! Jako mi je bilo zanimljivo posmatrati kako neki dečko prilazi nekoj djevojci s namjerom da je osvoji... Morala sam čuti i vidjeti, jer se sve dešavalo blizu mene. O, bože! Ne daj da su svi muškarci ovako nespretni i smiješni! Ma naravno  da ga je „iskulirala“, ako se pitate šta je bilo. Umorih se ja. Ipak sam na visokim potpeticama, a kasno je. Laku noć...

Još jedan dan u Budvi i dosta je...

Vožnja skuterom, završno sunčanje. Ali negdje poslije podne je krenula padati kiša! Pljusak! Ne znam da li sam se ikada kupala po kiši i poželjeh tada! Nije prestajala, pa se svi razbježaše, i ja sam morala. Ali nisam trčala. Šetala sam po pljusku, bilo mi zanimljivo. Ali kasnije sam povukla prehladu. I danas kašljem! Ma proći će i to. Ručak, spremanje stvari i nazad!

Treći avgust sam provela u prelijepom Trebinju...

Taj grad jako volim. Počeo je sa jutarnjom kaficom u „Sesto Senso“, inače mom omiljenom lokalu. Prijatan razgovor sa mojim momčićem i šetnja uz Trebišnjicu! Fantastičan dan za potpuni odmor i mir koji mi je bio potreban. Znate ono, kada ni o čemu ne razmišljate, samo uživate u lijepom danu, u lijepim osjećanjima i sa osobom koja vam mnogo znači. Ali sam ja poželjela i moju kuću, moju mamu i mog tatu.

Sljedeći dan palim svoj autić i putujem za Nevesinje...

Muzikica je tu! Pozitivna energija! Pred ulazom u Nevesinje ugledah moje roditelje koji su šetnjom došli pred mene. Hej! Baš su me obradovali! I tako smo zajedno došli našoj kući i mnogo vremena proveli pričajući, jer smo se poželjeli porodične atmosfere i topline koja je za mene nešto najljepše.

Ima i jedna mala djevojčica koju mnogo volim, zove se Marijana, kćerka od moje rodice, i koja je pravi đavolak! Ima šest godina i nas dvije se mnoogo volimo! Tako da se ona uvijek obraduje mom dolasku i odlučila sam da odem kod nje! Naravno, nije izostao jaki zagrljaj kada smo se ugledale. Obećala sam joj prošli put da ću ponijeti šminku i šminkati je, tako da sam ispunila obećanje! Šminkala sam je i ona je, naravno kao i svaka curica, obula mamine štikle i glumila manekenku! Ali poslije igre, pomagala sam joj i da nauči prva slova, brojeve, jer treba brzo krenuti u školu!  Ta igra sa njom me i opustila, ali pomalo i umorila, tako da sam ranije legla u svoj krevetac i zagrlila jastuk sa miki mausom!

Sutra dan sam dočekala sa osmijehom...

Jer znam da ću vidjeti moju drugaricu Draganu Matrak, moju glumicu! Sigurna sam, koja će za par godina osvojiti pozorište, film! Tako da najavljujem njen dolazak! Pa to je osoba sa kojom je uvijek veselo i pozitivno! Tako sam srećna što pored sebe imam tako divnog i velikog prijatelja! Dan sa njom pun je osmijeha, šale, naravno neizostavne su imitacije raznih javnih ličnosti, kojima se ja uvijek slatko nasmijem! Fantastičan imitator! Pa taj dan je petak, a po nekom nepisanom pravilu dan za večernji izlazak i najbolji provod. Mnogo raje došlo, studenti se skupili. Volim Nevesinje, volim sresti toliko dobrih ljudi, pozitivaca! Stati i popričati sa njima. Naravno, ima i onih kojima je odlazak na fakultet prvo putovanje, pa su nakom pola godine promjenili i naglasak, sve su vidjeli i sve znaju! Imaju toooliko iskustva i, znate, krenu vam držati životne lekcije. Pa ih ja radije i ne volim slušati, jer se ne mogu na silu nikome smijati i slušati gluposti. Volim ja one jednostavne, prizemne ljude!

I tako...diskać, igra i pjesma. Jeste da mi svaki put jedan isti konobar prenese negativnu energiju svojim namrgođenim izrazom lica i nekulturnom pristupu, pa ni ono „izvolte“, ali nije bitno to. Mi smo vesele i odlično raspoložene! Dragani i meni  bilo tijesno! Bože, čak me neko u prolazu opekao cigaretom, pa smo se malo izmakle, pronašle malo više prostora i plesaleeee onako za našu dušu. Tamo gdje niko ne stoji. Ma vjerujemo mi da su nas neki gledali i čudili se, ali ljudi, mi smo samo mlade i vesele, pune pozitivne energije i znamo plestati! Samba, rumba, ča-ča-ča... Bolje je da i vi igrate, pjevate, nego što gledate. I tako smo se mi lijepo provele i idemo  kući na spavanac. Malo smo se za kraj provozale po gradu, policija nas je zaustavljala, kontrola saobraćaja, sve u redu i laku noć...

Dan za odlazak u Sarajevo...

Prošlo je već neko vrijeme od kada nisam vidjela svoje prijateljice iz Sarajeva, Nađu, Esmu, Lejlu i Sabinu! Dosta smo se zajedno sekirale zbog fakulteta, mnogo dana provele zajedno učeći, vježbajući, pa smo se iskreno poželjele družiti, a da nam glavna tema nisu fakultet  i ispiti! Još je Nađi rođendan,  odličan povod za naše okupljanje! Put za Sarajevo..., čini mi se da zatvorenih očiju znam voziti do Sarajeva, samo moram polako po ograničenjima. Bude dosta policije i kamerica! Šta ću, voli me kamera! Jednom me uslikala i ova na putu. Ali, Tanja vozi po ograničenju.

Narezala Nađa muzike po našem izboru i idemo! Lijep dan, lijepa priča, muzika... Čeka nas kafica u Tuzli, malo druženja sa našim poznanicima, naravno, neizostavno fotografisanje. Malo smo popričale sa Mešom i Ismetom. Šala mala. Hej, pa baš nam je lijepo!

Lijep pogled sa prozora na Sarajevo!...

Vrijeme je da i u njemu popijem kaficu! I tako, spremanje za izlazak, ma znate već kako su žene komplikovane oko spremanja! Šta obući, koje cipelice, koju torbicu??? Ma neku ćemo opušteniju varijantu. A svaka lijepa na svoj način i svaka u svom stilu! Sastale se drugarice i idemo na naše omiljeno mjesto, Metropolis! Na dobar kolač! E, pa, zamislite kada ja nikada ne jedem slatko, jednostavno nisam ljubitelj, ali kolačima u Metropolisu, naprosto, ne mogu da odolim! Hej, pa mi smo se tako poželjele jedna druge! Milion tema za razgovor, lagana šetnja poslije toga... Zaista predivna večer, tako prijatna...

Ne mogu ja na jednom mjestu...

A nemam velikih obaveza! Predložih prijateljici Nađi da odemo u Tuzlu. Ne znam zašto baš  tamo,odavno nisam bila, a lijep dan... Hajde da idemo negdje. Narezala Nađa muzike po našem izboru i idemo! Lijep dan, lijepa priča, muzika... Čeka nas kafica u Tuzli, malo druženja sa našim poznanicima, naravno, neizostavno fotografisanje. Malo smo popričale sa Mešom i Ismetom. Šala mala. Hej, pa baš nam je lijepo! I tako..., prođe dan u Tuzli i u putu ka njoj i iz nje...

Sutradan idem nazad svojoj kući...

Prolazim kroz Mostar, pa se odlučih javiti nekim prijateljicama. Uh, vruć dan, a u Mostaru neizdržljivo. Ne znam ni kako sam preživjela taj dan u njemu! Ali priča, druženje, pa čovjeku brzo prođu lijepi momenti. Malo i shopping! Ima lijepih stvarčica kupiti u Mostaru, mada mi se više ne kupuje ništa od ljetnih stvari...

Pozovem i svoju prijateljicu Draganu da odemo na ručak na vrelo Bune. To je mjesto koje jako volim i gdje se opustim! Ručak uz laganu priču, najviše o njenim planovima. Inače, upisuje treću godinu glume i evocira mi anegdote i pikanterije iz svijeta glume u okviru njenog fakulteta! Njen mentor je iskusni profesor, režiser, glumac i autor scenskih pokreta, profesor beogradskog Fakulteta dramskih umjetnosti, Ferid Karajica. Inače, njen omiljeni profesor od koga je, kako kaže, mnogo toga naučila. Pričala mi je kako i na koji se način priprema za ispite, koliko treba biti maštovita za ovaj poziv.
Eh..., ne znam kada mi je bilo ljepše! Zaista smo se lijepo provele i krenule zajedno za Nevesinje...

Pomalo su me ova, iako kraća putovanja, i umorila, pa sam odlučila sledeći dan provesti u kući sa porodicom. Mislim da sam i do kasno spavala taj dan, a ostatak sam provela u razgovoru sa roditeljima, mojim divnim komšijama i u čitanju knjige „Žena jednog Bordžije“...