Sama predstava je iznikla iz druženja i prijateljstva ljudi iz ova dva pozorišta koje se dešava proteklih šest godina.
Amel Ugarak, producent predstave je o događaju rekao:
Prvobitno je postojala ideja o “većem“ projektu, tačnije predstavi sa više aktera iz Trebinja i iz Bugojna, ali nažalost nedostatak novca i nerazumjevanje vlasti da se projekti ovakve vrste trebaju podržati su nas spriječili u toj namjeri. Imali smo simboličnu podršku od strane Ministarstva civilnih poslova BiH i uz njihovu pomoć i naša sredstva napravili smo ovu, po mišljenju kritike, a i publike u BiH i Srbiji gdje je predstava igrana, dobru predstavu.
Predstavu o usamljenosti i otuđenosti savremenog čovjeka, prema djelu Stefana Ričija i Đanija Fortea, režirao je glumac i pozorišni reditelj iz Trebinja Željko Milošević. U predstavi, pored Miloševića igra još i Suad Velagić, a pojavljuju se još i Jusuf Hozić Caci te Igor Svrdlin.
- Koliko je nama poznato, ovo je prvi slučaj u BiH da dva neprofesionalna pozorišta iz BiH, (jedno iz Republike Srpske i drugo iz Federacije BiH) prave zajedničku predstavu, a to samo govori, prije svega, o našem ozbiljnom pristupu svome poslu, ljubavi prema tom poslu i svakako znači i činjenicu da umjetnost ne poznaje granice, tačnije predrasude”, rekao je Željko Milošević, reditelj i glumac u predstavi.
Probe na predstavi su bile intenzivne da bi se smanjili troškovi pripreme predstave. Probe su rađene desetak dana u Trebinju, a zatim deset dana i u Bugojnu. Uporedo se rješavala scenografija i kostimografija, da bi se bugojanska premijera desila 4. decembra 2010. godine, a ubrzo zatim i više igranja u BiH i Srbiji, te i trebinjska premijera.
Suad Velagić, glumac u predstavi, navodi:
- Uslovi su bili daleko od idealnih, kao i inače uslovi za djelovanje pozorišta uopšte, ali želja da se napravi nešto što nije uobičajeno navela nas je da dođemo do kraja. Ovom predstavom u stvari započinjemo novi način druženja naših teatara koji smo započeli na prvoj obnovljenoj FEDRI 2006. godine i idemo dalje kako sa ovim projektom, tako i sa budućim koji će, nadamo se, biti i bolji i drugačiji…
(DEPO/em)