Istraživanje je rađeno povodom 20. godišnjice odluke Zagreba i Ljubljane da se Hrvatska i Slovenija otcijepe od Jugoslavije i sprovedeno je od 13. do 20. juna telefonskim putem na po 700 ispitanih iz Slovenije, Srbije i BiH, dok su u Hrvatskoj ispitana 643 lica.

Tu su potvrđeni pojedini ključni stereotipi o međunacionalnim odnosima na prostoru bivše SFRJ, piše "Jutarnji list".

Većina Hrvata i Slovenaca i danas podržava odluku o otcjepljenju, da se rat u Hrvatskoj nije mogao izbjeći, da za Jugoslavijom i danas žale samo Srbi, a Bošnjaci smatraju Slobodana Miloševića i Franju Tuđmana podjednako krivim za sve strahote ratnih godina u BiH.

"Najvažnije je što je naše istraživanje još jednom pokazalo da je Jugoslavija bila neodrživa, da je Slovenci i Hrvati nisu željeli ni pod koju cijenu, da u zapadnim republikama bivše države ne postoji nikakva stvarna jugonostalgija i da bi Hrvati i Slovenci ponovo odlučili onako kao što su odlučili početkom 90-ih", piše zagrebački list.

Preko 90 odsto ispitanih hrvatskih, ali i slovenačkih građana, i danas smatra da je odluka o izlasku iz Jugoslavije bila ispravna, dok samo po 5,6 odsto građana obje zemlje smatra da je odluka o otcjepljenju bila pogrešna.

Govoreći o rezultatima ankete, vidi se da kao najvažniji razlog nasilnog raspada Jugoslavije najveći broj Srba vidi u višepartijskom sistemu s nacionalnim strankama (24,3 odsto) i neriješenim pitanjima iz prošlosti (25,7 odsto), dok Hrvati smatraju da su to neriješena pitanja iz prošlosti (32,5 odsto) i unitarizam i centralizam (30,5 odsto).

Za Slovence su to razlike u privrednoj razvijenosti (35,9 odsto) i centralizam (23 ,4 odsto), a za građane BiH višestranački sistem (42,3 odsto) i neriješena pitanja iz prošlosti (21,4 odsto).

Od četvorice političara koji su imali važnu ulogu u raspadu Jugoslavije Srbi najpozitivnijim smatraju Miloševića (prosječna ocjena 2,58), a najnegativnijim Tuđmana i Aliju Izetbegovića (oba imaju 2,04).

Hrvati smatraju najpozitivnijim Tuđmana (3,42), a najnegativnijim Miloševića (1,27).

Milošević je najnegativniji i za Slovence (1,47), kojima je najpozitivniji Milan Kučan (3,8), dok je građanima BiH najpozitivniji Kučan (2,73), ispred Izetbegovića (2,44) a najnegativniji Milošević (1,77) i Tuđman (1,80).

Hrvati smatraju da su opravdana sva razdruženja i otcjepljenja, odnosno smatraju da su te odluke bile ispravne.

Tako su ocijenili ispravnim otcjepljenja Slovenije, Hrvatske i BiH od Jugoslavije, Crne Gore od SRJ i Kosova od Srbije, navodi "Jutarnji list".

Najveću podršku dobila su slovenačka i hrvatska otcjepljenja (90,6 odnosno 91,7 odsto), dok je su otcjepljenja BiH i Crne Gore dobila podršku od 86 odnosno 85,6 odsto, a otcjepljenje Kosova 84,7 odsto.

Slovenci takođe opravdavaju svako razdruženje, s tim da otcjepljenje Slovenije podržava 92,3 odsto, Hrvatske 82,3 odsto, BiH i Crne Gore po 73 a Kosova 64,5 odsto.

U Srbiji nijedno otcjepljenje nije dobilo natpolovičnu podršku. Otcjepljenje Hrvatske ima podršku 37,9, BiH 26,1, Crne Gore 27,2 i Kosova 12,5 odsto.

Samo je otcjepljenje Slovenije imalo nešto veću podršku (49,4 odsto) od odbijanja (43,8 odsto).

Bolje nego prije 20 godina u Sloveniji živi 26,5, u Hrvatskoj 24,8, u Srbiji 15,4, a u BiH 12,2 odsto.

Lošije živi u Sloveniji 38,6, u Hrvatskoj 43,6, u Srbiji 68,6, u BiH 59,1 odsto, a isto kao i prije 20 godina u Sloveniji 26,6 odsto, u Hrvatskoj 20,4 odsto, u Srbiji 11,1 i u BiH 12,3 odsto ispitanih, pokazuje istraživanje.

Početkom 90-ih Jugoslavija je za Slovence i Hrvate bila definitivno mrtva, i takvom je ostala do danas, s tim da Slovenci smatraju da se Jugoslavija prvenstveno raspala zbog ekonomskih razloga, a Hrvati zbog centralizma i unitarizma.

Istraživanje poništava dvije važne predrasude o posljednjim danima SFRJ.

Prvu, da se Jugoslavija mogla sačuvati pod uslovom da se demokratizuje, da se uvedu višestranački sistem i slobodno tržište. Na toj se predrasudi zasnivala američka i evropska politika prema prostorima bivše Jugoslavije 1990. i 1991. godine, a nju, po pisanju "Jutranjeg lista", i danas dijele pojedini hrvatski i slovenački političari i javni radnici.

Druga predrasuda je da nije moralo doći do rata.

Mnogi protagonisti hrvatske i srpske javne scene, kao i većina stranaca, koji su se pokušavali ozbiljnije baviti ovim prostorima, tvrde da se rat možda mogao izbjeći da je u Hrvatskoj na prvim izborima pobijedio neko "mekši" od Hrvatske demokratske zajednice i njenog vođe Tuđmana ili da se prema Srbima u Hrvatskoj ponašalo bolje, s više skrupuloznosti i tolerancije.

Rat je bio neizbježan s obzirom na istorijsko-politički kontekst, koga su obilježavale snažno podignute nacionalističke tenzije u Srbiji, kao i činjenica da Jugoslovenska narodna armija, kao posebna politička snaga, nije željela da ostane bez države, piše "Jutarnji list".

(Nezavisne, BLIN MAGAZIN/tg)