Komičari Greg Props i Kris Franjola, učesnici u emisiji Čelsi Hendler, u kojoj su ismevali i vređali Srbe, javno su se izvinili i zamolili publiku u Srbiji da sve shvate kao šalu.
„Draga Srbijo, to su bile šale. Molim vas, prihvatite moje izvinjenje. Hvala", napisao je Props na svom Tviteru, s tim što je hvala napisano na srpskom jeziku.
Izbor njenih „šala", od čuđenja da Srbi znaju za Fejsbuk, preko pitanja kako im je „dozvoljeno posjećivanje koncerata", pa sve do priče o etničkom čišćenju i genocidu u Srbiji samo potpuno se uklapa u šablonsko mišljenje o Srbima, koje se posljednjih 20 godina forsira u zapadnim medijima. U takvom medijskom naslijeđu, u kome su Srbi „po definiciji" koljači i stočari (koji nemaju ni Fejsbuk), čak i planetarni uspijeh Novaka Đokovića posmatra se kao - izuzetak koji samo potvrđuje pravilo.
Psiholog Žarko Trebješanin kaže da je takva slika o Srbima posljedica vrlo svjesnih aktivnosti zapadnih medija sa ciljem da od Srbije naprave ruglo.
- Slika o Srbiji razlikuje se od zemlje do zemlje, ali uopšteno možemo da kažemo da su mediji ti koji nam pišu presudu. Nas je Amerika potpuno namjenski ocrnila u medijima kako bi opravdala svoje djelovanje na Balkanu, pogotovo pred bombardovanje 1999. godine. Ovo sve je samo posljedica. To je mehanizam stvaranja loše slike o nekome, koji se primenjuje i sa bilo kojom drugom zemljom. Napravili su od naših ljudi neljude i divljake koji su ispod ljudske vrste kako bi mogli da kažu da nas bombarduju zato što smo takvi i zato što je naš režim diktatorski. To su sada uradili i sada sa Gadafijem, uvek se ide na opravdavanje rata - kaže Trebješanin.
Srđa Trifković, doskorašnji urednik američkog magazina „Kronikl" i direktor „Rokford" instituta, kaže da američka politička elita odbacuje nacionalne zajednice utemeljene na naslijeđenim tradicijama i kulturološkom obrascu kao što je kosovski mit, zbog čega su Srbi predstavljeni kao klasičan primer kulturološki retardirane nacije koju treba prevaspitati. Trifković ističe da je negativan stereotip o Srbima duboko ukorijenjen, što je samo došlo do izražaja u vrijeme raspada SFRJ.
- U tim godinama mediji na obje strane Atlantika uveliko su razvili tezu o Srbima kao agresivnim, dogmatski krutim nacionalistima, nepopustljivim i sklonim nasilju, nasuprot reformama sklonim, prozapadnim Slovencima i Hrvatima. Naravno, tokom rata sa ove osnove nije bilo teško stvoriti karikaturalni mit o Srbima kao otjelotvorenju zla. Taj mit ima terapeutsku vrijednost za same zapadnjake. U vrijeme sveopšte strahovlade političke korektnosti, kada ne smije ništa iole kritički da se izusti o pripadnicima drugih rasa ili religija, zahvalno je imati jednu grupu na koju agresivnost uglađenog zapadnjaka može da se iskali bez rezerve. Tokom protekle dvije decenije tu nezahvalnu ulogu imaju Srbi - kaže Trifković.
Upravo zbog toga se našim ljudima u susretu sa strancima dešava da „na prvu loptu" dožive neprijatnost ili podozrive poglede. Psiholog Zoran Milivojević kaže da stranci često promijene mišljenje kada se susretnu sa Srbijom, ali i ističe da to nije dovoljno kako bi se promijenila generalna slika.
- Mi danas strancima uglavnom izgledamo kao Nijemci poslije Drugog svjetskog rata i javno mnjenje je tamo decenijama programirano da misli da smo mi loši, a sve sa ciljem da bi opravdali političke poteze kao što je bilo bombardovanje. Ipak, kada neko dođe kod nas, obavezno se iznenadi koliko smo ljubazni, prijatni, vide da govorimo strane jezike, da smo dobri domaćini, pa odmah promijene mišljenje o nama. Mada, i stranci nam slabo dolaze, pa to nije dovoljno da bi se generalno promijenila slika o nama. Mislim da će biti potrebne decenije da bi se u svijetu zaista promijenilo mišljenje o Srbima - objašnjava Milivojević.
Sociolog Vladimir Ilić kaže da ne smijemo da upadnemo u zamku da sebe krivimo za loš imidž u zapadnim medijima koga ne možemo da se rasteretimo.
- To je problem najprije Amerike, a ne nas. Dovoljno je samo pogledati kako se ponašaju i kako predstavljaju muslimane kojih ima milijardu na svijetu - kategoričan je Ilić.
Drugi je problem, kako kaže Goran Vojnović, književnik iz Ljubljane, što i mi na Balkanu po istom principu stvaramo stereotipe o drugim narodima i ismijevamo im se kroz viceve, samo što za razliku od Amerikanaca mi se tim stereotipima opterećujemo i kada prestane „pričanje viceva".
- Mi se na Balkanu ismijevamo svima, a naročito sebi samima i godinama smo u svojim vlastitim vicevima divljaci, glupaci, primitivci, šovinisti i slično. Ništa bolje ne prolaze drugi narodi koji se greškom nađu u našem vicu. Amerikanci su nam u tome prilično slični jer njihov humor takođe ne štedi nikoga. Problem je što mi o predrasudama nastavljamo da pričamo i kada se prestanemo smijati. A to je već izričito naš, a ne američki problem - kaže Vojnović.
Press/DEPO PORTAL/a.k.