Promotori ove književno-teorijske zbirke eseja su bili profesori Filozofskog fakulteta u Sarajevu: prof.dr. Muhamed Dželilović, prof. dr. Marina Katnić-Bakaršić i prof. dr. Sulejman Bosto, a promociju je moderirala urednica izdavačke kuće Connectum iz Sarajeva Emina Kamenarević.
Moderatorica Emina Kamenarević je autora knjige opisala kao darovitog i dobro opremljenog stručnjaka interpretacije, koji, iako knjigu završava esejom pod naslovom„Nepouzdani teoretičar“, svojim djelom zadobija status pouzdanog poznavaoca i svijeta literature i svijeta nauke o književnosti.
Sva tri promotora su u Pobrićevom tekstu u književno-teorijskom pristupu i u stilskom izričaju prepoznala bliskost s Ecom.
Profesor Dželilović je istakao da je naziv knjige „Univerzum simpatije“ potpuno opravdan. Eco, kao i Foucault, je jedan od najznačajnijih i najcitiranijih autora, jedna od najznačajnijih književnih pojava u Evropi, koji je inaugurirao brojne tokove koji će odrediti postmodernu misao i poststrukturalnu misao u književnosti, ali to što je Umberto Eco najcitiraniji, ne znači da se u potpunosti razumije njegovo cjelokupno djelo, i u tom smislu ova knjiga je iznimno važna. Edin Pobrić je htio skrenuti pažnju da se radi o velikom književniku, teoretičaru, polemičaru, historičaru umjetnosti i književnosti, kolumnisti i intelektualcu. Naime, Eco je shvatio da je književnost, kao i svaka umjetnost, izgubila svoj autonomni prostor, on je išao u susret onome čemu smo svjedoci posljednjih trideset do četrdeset godina.
Profesorica Katnić-Bakaršić istakla je kako Pobrić, govoreći o Ecovim tekstovima, kaže da kod ovog autora univerzum postaje velika scena s ogledalima gdje svaka stvar zrcali i odražava svaku stvar. To se može primijeniti i na njegovu knjigu „Univerzum simpatije“ - uronjenost u svijet Ecovih ogledala, pri čemu i sam proizvodi ogledala, i još jedan novi labirint. Ova knjiga se čita kao zbirka eseja, a s druge stane, to je filozofska rasprava, ponegdje znanstveno-književna knjiga, ponegdje kao fikcija, tako da je na izvjestan način i ovo hibridna forma - ako prihvatimo da su Ecova djela hibridne konstrukcije, i ova knjiga je, homologno, hibridni žanr i tu se vidi poistovjećivanje s Ecom, ali i jedan sirenski pjev Eca jer on zavodi svojim pisanjem i navodi teoretičara da piše slično njemu.
Profesor Bosto također je istakao kako je Umberto Eco kultni, amblematski autor i da se vječna tema jezika, čovjeka i svijeta konkretizira u njegovom opusu. U samom naslovu, riječ je o univerzumu, ali univerzumu simpatije. Simpatija je neka vrsta intelektualne umjetničke strategije samog Eca da on simpatizira sa mnogim svjetovima književnosti i filozofije. To je ono što se u teoriji književnosti naziva intertekstualnošću, umrežavanjem. Stojička upotreba simpatije označava opću harmoniju svemira, harmoniju koja se zbiva zahvaljujući sveprožimajućoj duši ili pneumi. Slijedeći Ecovu polihistoričnost, taj se pojam simpatije očito može iščitati iz njegove otvorenosti svijeta za jezik i otvorenosti jezika za svijet.
Edin Pobrić je doktor književno-historijskih nauka i docent za oblast komparativna književnost. Predaje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Ovo je njegova druga autorska knjiga. U izdanju IK BH Most objavio Vrijeme u romanu: od realizma do postmoderne.
(DEPO PORTAL/eb)