Razgovarao: Edin BARIMAC

-Mediji u Hrvatskoj su slobodni koliko i mediji u Kongu, Republici Srpskoj, Švedskoj, Jordanu, Iraku, Kini... Ne postoje slobodni mediji. Svi su mediji glas svojih gospodara... Ja, za sada, imam sreću da pišem za tjednik 'Nacional' koji me nikad do danas nije cenzurirao. Baš sam, trenutno, sretnica. Baš sretnica. Trenutno, kazala je u prošlogodišnjem intervju za DEPO PORTAL riječka publicistkinja i književnica Vedrana Rudan koja je ovih dana upravo dobila otkaz u "Nacionalu".

I ovoga puta otkaz je uslijedio nakon što je bez dlake na jeziku taknula u "ono što se ne smije dirati"- Crkvu i Papu! Tekst pod naslovom "Papa, pivo, pička" čini se da je povrijedio novog vlasinka "Nacionala" Haralda von Seefrieda. O vlastitom osjećanju nakon ultimativnog otkaza, slobodi javnog mišljenja u Hrvatskoj i regionu, naredbama koje stižu od moćnika, ali i novom angažmanu, Vedrana Rudan govori za DEPO PORTAL...

Do sada je "Nacional" hrabro objavljivao Vaše tekstove i ovo je prvi put da je povukao ovakav potez. Kako se osjećate?

Nacional je promijenio vlasnika, gospodin se zove Harald von Seefried, naši mediji pišu kako je on „Nijemac koji živi u Švicarskoj.“ To je sve što ja o njemu znam, nemam pojma zašto misli da sam ja svojim tekstom u kome spominjem Papu kao čelnika najjače zločinačke organizacije na svijetu povrijedila vjernike. Kakve veze imaju vjernici sa silovateljima, lopovima, pedofilima i kriminalcima svih profila koji čine Katoličku crkvu. Kako se osjećam? Odlično, zato jer sam, po tko zna koji put, dobila otkaz samo zato jer sam napisala istinu.

Jeste li iznevjereni, razočarani... ovakvim potezom Nacionalove uprave?

Nimalo nisam razočarana potezom Uprave. Sve „uprave“ svih hrvatskih medija jednako misle. Služe sponzorima i svjetskim moćnicima umjesto da šire istinu. Zato ih nitko i ne čita. Da sam ja na čelu Nacionalove uprave nikad ne bih dala otkaz najčitanijem novinaru u listu. To je jednostavno loš poslovni potez.

Mislite li da je kolektiv Nacionala mogao više učiniti za odbranu Vaših stavova koje je objavljivao ili je samo slijepo mogao prihvatiti naredbu „odozgo“?

„Kolektiv“ Nacionala kao ni ostali hrvatski „kolektivi“ nisu mogli baš ništa učiniti, a to im nije ni bilo na kraj pameti. Prestrašeni novinari s pravom se boje za svoju plaćicu, uvučeni u mišje rupe ne kuže da će uskoro i oni doći na red, ne stoga što će, ne daj bože, napisati nešto politički nekorektno već zato što će ovakav Nacional i sve njemu slične hrvatske nacionale čitatelji obilaziti u širokom luku. Uostalom to i čine. Gospodari hrvatskih medija ne znaju da novinu ne prodaju srcedrapateljne priče o hrvatskim tajkunima koji su stekli bogatsvo na pljački naroda i reklame banaka koje deru taj isti narod.

Ovo nije prvi put da Vam se događaju iste stvari. Zbog Vaših vlastitih stavova slično je bilo i sa Feralom, Novom TV, Hrvatskim radijom...

Zato se i ne uzbuđujem. Mislim da nikad nije bio problem u onome što sam izrekla ili napisala, uvijek je bio problem u „načinu“. „Sve se to može i drugačije reći“, sto sam puta čula od svojih urednika. Može. Ali meni i čitatelji i slušatelji i gledatelji vjeruju upravo zato što ne govorim „drugačije“.

Hoćete li bez obzira na sve nastaviti sa iskazivanjem mišljenja?

A što mi se dogodilo? Nisam cura koja je izgubila djevičanstvo sa budućim vjenčanim kumom pa joj je u posljednji čas propala svadba. Imam 62, slovima:šezdeset i dvije godine, i toliko radosti u životu. Putovanja, cvijeće, unučicu, novu knjigu, pred pola sata Slovenci su mi poslali ugovor pa ću neko vrijeme pisati za njih. Nadam se da će potrajati, ipak su oni Evropa.

Koliko ovaj novonastali kapitalistički sistem vlasništva određuje i uskraćuje slobodu javnog mišljenja?

Potpuno. Hrvatski novinari su korporacijska piskarala kojima je glava stalno u torbi. U prvim su redovima kad se treba boriti za prava homoseksualaca, što je za svaku pohvalu, ali kad treba nešto reći ili napisati o kriminalcima za koje pišu, onda su manji od makova zrna. Idu mi na živce hrvatska Velika Pera koja o sebi bez ikakvog razloga imaju visoko mišljenje a samo slušaju glas svoga gospodara. Jedini list koji u Hrvatskoj čovjek može bez gađenja uzeti u ruke su „Novosti“, glasilo Srba u Hrvata. Vlasnik im je Vlada ili kako to u novom broju nadahnuto piše Viktor Ivančić, porezni obveznici. Urednik je Ivica Đikić, fenomenalan pisac i novinar tako da Hrvatska ipak konja za medijsku trku ima. Kljusad zaista ne treba nabrajati.

Dakle, kako će Vedrana Rudan dalje medijski djelovati?

Za sada na blogu rudan.info i u Sloveniji.

(DEPO PORTAL)