Gotovo šest godina nakon pokretanja stečajnog postupka u banjalučkoj fabrici obuće „Bosna“, nekadašnji radnici čekaju plate koje im se duguju. Neizvjesno je, međutim, hoće li ih ikada i dobiti. I kada stečaj bude gotov, novca za radnike, sve je izvjesnije, neće biti.

MOLIM ZA STRPLJENJE

Nekadašnji gigant obućarske industrije u Bosni i Hercegovini, fabrika „ Bosna“ otišla je u stečaj prije više od pet godina. Imovina preduzeća je rasprodata: od nekadašnje firme ostalo je samo ime i jedna kancelarija u kojoj se vodi posao do okončanja stečaja. Radnicima je prilikom pokretanja stečajnog postupka obećana isplata plata u iznosu od 25 posto. Poslodavac im je ostao dužan 60 plata. Od dogovorenih procenata, radnici su do sada, iz stečajne mase, namireni sa 17,5 procenata. Zamoljeni su za strpljenje, kada je ostatak u pitanju.

Strpljenje je izdalo dvojicu radnika koji nas čekaju pred ulaznom kapijom „Bosne“. U stečajni postupak gotovo da su izgubili svaku nadu. Rajko Stojaković u fabrici obuće radio je više od 25 godina. Zajedno sa suprugom, koja je radnu knjižicu, takođe, popunjavala u fabrici obuće, nakon konačne propasti firme i odlaska u stečaj, potraživao je 50.000 maraka. Rajko uvjerava da su radnici bili prinuđeni da pristanu „na bilo šta“, i da su zato prihvatili da, umjesto čekanja na kompletan iznos plata koji im se duguje, odmah uzmu četvrtinu.

Problem je nastao kada je utvrđeno da nema dovoljno para ni za dogovoreni procenat.

Stalno nam govore: dugujemo svakome, dugujemo fondu PiO, Poreskoj upravi... Imamo informaciju da su sredstva iz stečajne mase već potrošena. Oni čekaju da mi odustanemo, naš stečajni upravnik i naša pravna služba, kaže Stojaković rezignirano.

Očigledno je - bojazan radnika da će ostati i bez ono malo zarađenog novca koji im je obećan, i te kako je opravdana. Mogućnost da nakon šest godina čekanja i zavlačenja, radnici na kraju ostanu kratkih rukava i praznih džepova, kao vrlo realnu i sve izvjesniju priznaje i stečajni upravnik Milovan Vuković.

Fabrika obuće „Bosna“ u stečaju, pred Okružnim privrednim sudom u Banjaluci, vodi dva velika procesa. Fabrika obuće „Bema“, koja je kupila jedan dio imovine „Bosne“, od fabrike obuće u stečaju potražuje, na osnovu neispoštovanog ugovora za adaptaciju kupljenog prostora, 180 000 maraka.

Prvostepeni postupak „Bosna“ je dobila, ali je „Bema“ uložila žalbu i u toku je postupak po njoj. Davljeniku betonske cipele navlači i Fond PiO Republike Srpske, koji fabriku obuće tuži za neuplaćivanje kamata na ime zakašnjelih uplata doprinosa za radnike. Ta tužba teška je oko milion maraka.

Ja sam rezervisao sredstva iz stečajnog postupka za taj dio. Ako izgubimo oba spora, onda nema ništa novca, moraćemo i namirivati. Ako dobijemo, onda ćemo imati nešto para, ali nedovoljno. Imaćemo oko pola miliona na 900 radnika. Već je isplaćeno 17,5 posto, teško da će se moći i kompletan obećani ostatak isplatiti. Imamo i drugih kojima dugujemo, poput Poreske uprave, pojašnjava crnu finansijsku situaciju stečajni upravnik Milovan Vuković.

STOMAK GOVORI

Pitanje je kako će surovu istinu prihvatiti radnici. Oni se i dalje nadaju da će dobiti bar još dio svog novca.

Od kada smo otišli u stečaj, stalno nam govore da smo na sudu i da dugujemo fondovima i tako to. Uvijek ista priča, a nas nema nigdje u toj priči, u očaju govori nekadašnji dugogodišnji radnik Zoran Danilović.

Radnici više ne prihvataju priču da „nema para u stečajnoj masi“. Upozoravaju da su godinama zavlačene ruke u ladicu sa parama iz stečajne mase. Trošene su na plate stečajnog upravnika i nekoliko radnika, koji su ostali da rade na procesu stečajnog postupka. Takve tvrdnje stečajni upravnik, ali i predsjednik nekadašnjeg sindikata radnika fabrike Marija Orlando, opovrgavaju.

Stečaj nakon gotovo šest godina konačno bi mogao da bude okončan. Prema informacijama iz Okružnog privrednog suda u Banjaluci, oba procesa, koja se u stečajnom postupku još uvijek vode, trebalo bi da budu okončana do kraja jula mjeseca.

Radnici najavljuju protestna okupljanja ispred kapija fabrike, ukoliko ne budu isplaćeni po ranijem dogovoru. „Nismo za ulicu ali moramo. Stomak govori“, uzbuđeno i glasom punim ogorčenja govori Rajko Stojaković.

U nekadašnjoj fabrici obuće „Bosna“ Banjaluka, prije rata, radilo je oko 1500 radnika. Njihov broj, u vrijeme kada je pokrenut stečaj 2006. godine je prepolovljen. Kao i mnoge druge velike banjalučke firme i fabrika obuće je propala. Povlačeći za sobom hiljade radnika.

(zurnal.info/ds)