Piše: Pavle PAVLOVIĆ

Nikako mi ne ide u ovu tvrdu glavu  da su najljepše zemlje uvijek i najzaduženije. Pogledajte, molim vas, onaj Portugal, Španiju, a tek Grčku. Stalno okupani suncem i plaventilom neba, sa klimom iz snova. A, kad kažu Švedska, Norveška, Finska, uhvati me drhtavica. Odmah tražim šal, kapu, debeli kaput. Pomislim na našu raju koja se još nije privikla na  decimale minusa  i smrzavanja oko one “igle” što je na polovima probila globuse kojim su nas ganjali po školama. Prijatelji mi javljaju da sa polarnom zimom još i mogu, najgore su im polarne noći. Nikako da smrkne, nema akšama, a kakav je ćeif aksamlučiti po bijelom danu koji je progutao čari sutona i tame. Nigdje Bosne, hlada u šljiviku i zvjedanih pokrivač, kada se malo zapriča do sitnih sati.

Naša najveća prednost je što svijetu koji je poludio za adrenalinskim sportovima možemo ponuditi kros kontrije kroz milione kvadrata minskih  polja. Federalni dio BiH je  posebno privlačan u toj vrsti izazovnog avanturističkog turizma. Najzanimljivije je oko Maglaja i dolinom Bosne. Lokalne televizije mogle bi napraviti realiti programe svjetskog eksluziviteta

Dok nas iz generacije u generaciju uspavljuje majka klima, oni jadni sjevernjaci su skužili šta je najvažnije. Lova, brajko! Gubili smo vrijeme u hladu bježeći od pomahnitalih pluseva, a Skandinavci su, daleko im kuća, punili državne kase. Hm, šta imaš drugo u tom njihovom  krajoliku nego raditi? Nećeš valjda uživati u bacanju pogleda na vječni led i snijeg? Ali, zato je u polarnim područjima najtoplija ekonomska i socijalna klima. Mnogi bi  danas temperaturne plus-rekorde zamijenili nezabilježenim minusima. Najbolje te grije pun džep i stomak.

Odoh ja u klimatologe, a namjera je bila da vidimo kako izvući Grčku iz belaja. Jer, ako zemlja drevnih Helena dođe na zelenu granu, onda ima šanse i za Bosnu, siroticu kletu. Ti Sokratovi potomci vazda su bili pametniji od nas. Oni su se lijepo na vrijeme uvalili u Evropsku uniju, još brže prigrabili valutu zvanu euro i sada svojim prijetećim bankrotom vuku sve za nos. Da “Stara dama” ne bi ostala bez sjajnih haljina kojima se ponosi, valja joj posegnuti za torbicom i nestašnoj kćerkici posuditi samo 110 milijardi  eurica, s nadom da će je zadržati na ivici ambisa.

Nije teško kredit dobiti, ali kako ga vratiti. U zlatno Titino doba, znalo se. Posudim od tebe, pa onda od drugog da ti vratim. Od trećeg da vratim drugom, od četvrtog da vratim trećem, i tako ukrug - pa ko koga. Ovi bajni evropski ekonomisti, što svako malo  budu iznenađeni padom berzi u Americi, skontali su kako će jadnu Grčku natjerati da vraća dugove i da napokon počne sa stezanjem kaiša. Jer, svaki ušteđeni euro je zarađeni euro. Haj’mo, gospodo draga ispod vječnog Parthenona, početi s prodajom porodičnog blaga! Zacrtano je da Grci prvo ponude rudnike nikla, vojnu industriju, telekomunikacije i plinovode, željeznice, nacionalnu lutriju, aerodrome, morske luke, državne dionice u bankama i slično, što bi donijelo mršavih 10 do 15 milijardi eura.

A šta je s onom skoro “stojom” milijardi duga koji je preostao? E, to bi se moglo nekako namaći prodajom zemljišta, prije svega otoka. Država sa Apeninskog poluostrva ima, na njenu sreću, 6.000 otoka, od kojih je samo 227 nastanjeno. Očekuje se da bi se ostrva mogla prodavati po cijeni od dva do 15 miliona eura. Za najjeftinije dijelove povijesne zemlje potrebno je izdvojiti kao za jedan osrednji stan u centru Njujorka. Ako kao halva odu i svi ti  “skoji”, namiriće se tako još pedesetak milijardi eura. Zemlja Grčka biće rasprodana a dug tek malo više nego prepolovljen. Ne treba biti finansijski genije pa skonatati da se ostatak nikada  neće moći vratiti.

E, šta Bosna i Hercegovina ima s tim?!

Mi smo već na dobrom grčkom putu u sunovrat. Ako nas prime u EU i ako nam budu davali kredite, kako ćemo ih vraćati? Krenućemo i mi od državne imovine. Uvoznog ruskog gasa, rudnika mrkog, kreka i breza uglja, čađavih željezara, telefonija, dionica čuvene Razvojne banke i slično. i za to dobiti cijelih dvije, tri milijarde eura. Pod uslovom da nekoga zanimaju prepotopna industrijska postrojenja, energenti kao što je ugalj, kojeg uglavnom ne koriste u Evropskoj uniji, i one dvije-tri riječne luke i nijedna morska. Istina, nudimo 23 kilometra jadranske obale, koji kilometer manje od Slovenaca, a oni imaju i Kopar i Izolu i Piran i Portorož. Mi samo Neum, za kojeg se sjetimo da je luka tek kada, s vremena na vrijeme, uplovi koji turski ili američki ratni brod.

Država sa Apeninskog poluostrva ima, na njenu sreću, 6.000 otoka, od kojih je samo 227 nastanjeno. Očekuje se da bi se ostrva mogla prodavati po cijeni od dva do 15 miliona eura. Za najjeftinije dijelove povijesne zemlje potrebno je izdvojiti kao za jedan osrednji stan u centru Njujorka. Ako kao halva odu i svi ti  “skoji”, namiriće se tako još pedesetak milijardi eura. Zemlja Grčka biće rasprodana a dug tek malo više nego prepolovljen.

Ne smijemo zaboraviti na ostrva. Samo u koritu Miljacke za sušnih dana naniže ih se stotinjak. S Bosnom, Neretvom, Unom i Drinom imamo ih kao Grčka. Istina, naši su otoci manji, pa će biti pristupačniji srednjoj evropskoj klasi, a možda i proleterima kapitalističkih zemalja.

Naša najveća prednost je što svijetu koji je poludio za adrenalinskim sportovima možemo ponuditi kros kontrije kroz milione kvadrata minskih  polja. Federalni dio BiH je  posebno privlačan u toj vrsti izazovnog avanturističkog turizma. Najzanimljivije je oko Maglaja i dolinom Bosne. Lokalne televizije mogle bi napraviti realiti programe svjetskog eksluziviteta, kojima bi, takođe, mogli vraćati dug. Pronađu onakve što se guraju po "Big braderima" pa ih lijepo kamerama prate dok lutaju po poljima iznenađenja. Ponudimo i spuštanje rošulama niz granatama oštećenu ‘bob stazu’ na padinama Trebevića, pa onda strmoglavljivanje na biciklima ka sarajevskoj kotlini. Ko preživi, dobija nagradu - počasni krug GSP-ovim tramvajem sa lutrijskom mogućnošću da se izbjegnu susreti sa huliganima ili revizorima. Za svjetske dame željne uzbuđenja imamo igricu zvanu “Noćna šetnja Sarajevom sa torbicom u ruci”. Zanimljivo bi bilo i takmičenje "Najčišća pluća". Organizovalo bi se u Zenici, Tuzli i drugim centrima poznatim po očuvanju životne sredine. Na kraju zimskog perioda takmičari bi stajali u redu za rentgen-snimanja. Pobjednik bi bio onaj sa najmanje crnila u grudima. Dobitak - po život opasni desetodnevni boravak na čistom zraku Jahorine ili Igmana. Za prvu pomoć biće dozvoljeno povremeno duboko disanje uz auspuhe dizelaša što kruže našim cestama.

Prodaja planina bi išla malo sporije. Jer još ne znamo koliko će  Bosne i Hercegovine ostati kada uspiju svi ti referendumi što nam prijete s juga i zapada.

Dok razmišljam kako pomoći svojoj domovini da se lakše rasproda, dopiru riječi Angele Merkel koja  ljutito primjećuje da ljudi sa juga Evrope moraju više da rade. Kaže, rano idu u penziju i imaju dugačke godišnje odmore. Bijesni Španjolci i Portugalci uzvraćaju da to nije tačno i da je kod njih odmor za četiri dana u prosjeku kraći nego u Njemačkoj. Onda se ubacuju braća Grci, pa prijete da će iskočiti iz euro-zone i vratiti se starim dobrim drahmama, kojima su se bez po muke zaduživali misleći da će u euro-valuti doći spas...

Ma, vidim ja da ovi zapadnjaci pukoše od ljubomore što nemaju šta prodati kao Grci i mi.