Odobrenih 1,2 miliona KM privukli su pažnju poslanika NSRS, zahtijevajući da im se dostavi izvještaj o utrošenom novcu i njihovom radu.
 
Dilema je nastala i oko toga da li organizacija radi u sklopu Centra za istraživanje ratnih zločina i koja je njihova funkcija.
 
Janko Velimirović, direktor Centra za istraživanje ratnih zločina, rekao je da se „Istorijski projekat Srebrenica“ bavi istraživanjima o događajima u Srebrenici, ali da nije dio Centra.

- Nismo učestvovali u raspisivanju konkursa za taj projekat, ne pratimo njihov rad i aktivnosti. Ne osporavamo, ali i ne podržavamo tu NVO, oni rade samostalno, a izvještaje podnose Vladi RS - rekao je Velimirović.

On je dodao da Centar ima ulogu transfera odobrenih sredstava, ali ne učestvuje u odlučivanju da li opravdano ili neopravdano koriste novac.

- Oni imaju svoj grant od 400.000 maraka godišnje koji se puni sa punjenjem budžeta - rekao je Velimirović i dodao da prate sudbinu ostalih budžetskih korisnika, ali da ne mogu lako ispuniti plan rada.

Velimirović ističe da je obavješten da će Stefan Karganović, predsednik „Istorijskog projekta Srebrenica“, poslanicima dostaviti detaljan finansijski izvještaj.

- Podatke, činjenice i dokaze koje prikupi ova organizacija, kao i stručnu literaturu koju posjeduju koristimo u Centru kako bi nam olakšala put dokazivanja istine u Srebrenici - rekao je Velimirović.

On je dodao i da revizija utvrđivanja tačnog broja žrtava koja se provodi na zahtjev predsjednika RS Milorada Dodika teče jako sporo.

- Zbog nedovoljnog ljudskog kadra i materijalnih sredstava nismo u mogućnosti da tako brzo završimo reviziju jer je to posao koji traži terenski rad - rekao je Velimirović.

Istakao je da trenutno utvrđuju koliko je bilo srpskih žrtava od 1992. do 1993. na području Srebrenice, Milića, Vlasenice i Zvornika, ali i o broju stradalih iz jula 1995. godine.

Simić osporava tvrdnju o genocidu

Vještak Ljubiša Simić, naučni saradnik NVO “Istorijski projekat Srebrenice”, osporio je juče u Sudu BiH svjedočenje vještaka Tužilaštva Vede Tuco.

Na suđenju Dušku Jevtiću, Mendeljevu Đuriću, Goranu Markoviću i Neđi Ikoniću za genocid u Srebrenici Tuco je tvrdio da je u primarnim masovnim grobnicama Ravnice i Glogova, te u sekundarnim masovnim grobnicama Zeleni Jadar, Mlječeva, Budak i Puškilovići ukupno pronađeno i identifikovano 1.076 tela nastradalih 1995. u Srebrenici.

- Taj broj nije tačan jer DNK analiza nije pokazala da sva tijela iz sekundarnih masovnih grobnica vode porijeklo iz primarne grobnice Glogova. Od 560 tijela u sekundarnim grobnicama, za samo 56 može se tvrditi da vode porijeklo iz masovne grobnice jer imaju DNK poklapanja i da su ona premještena prilikom prekopavanja - rekao je Simić.

On je dodao da se za ostalih 508 tijela to ne može tvrditi jer nema DNK poklapanja. Simić je istakao da je jedan dio tijela pronađenih u masovnoj grobnici Glogova imao jasne eksplozivne povrede. To govori da su žrtve stradale u borbenim dejstvima, a ne strijeljanjem.

- Još ne možemo govoriti o broju stradalih jer smo naišli na poteškoće i kod utvrđivanja broja srpskih žrtava. Problem je nastao u dokumentovanju podataka o dokazivanju smrti na osnovu izvoda iz knjige umrlih - rekao je Velimirović.

Dodao je i da je jako teško utvrditi i broj ranjenih jer se ti podaci danas vode u Beogradu i Bajinoj Bašti.

- Tražimo kompletnu dokumentaciju i dokaze jer dok ih ne budemo imali, ne možemo stati iza podataka koji se ponavljaju - rekao je Velimirović i dodao da će Centar završiti detaljno istraživanje o stvarnom broju žrtava i da će tako RS dokazati istinitost dešavanja u Srebrenici.

Bivši predsjednik RS Dragan Čavić i premijer RS Dragan Mikerević priznali su izvještaj Komisije za Srebrenicu 2004. godine. Po tom izvještaju u julu 1995. godine je na tom području ubijeno ili nestalo oko 8.000 osoba. Čavić je 2004. odao počast žrtvama, a danas kao poslanik DP u Narodnoj skupštini RS poteže pitanje rada republičkih institucija i organizacija koje rade na utvđivanju tačnog broja stradalih.

Podsjećamo i da je tadašnji predsjednik RS u to vrijeme zagovarao tezu da je tadašnje ćutanje institucija Srpske, prije rada Komisije, praktično podrazumijevalo priznanje tog zločina, te je trebalo progovoriti o tim događajima.

I progovorio je i on i njegova komisija o nevjerovatno velikom broju srebreničkih žrtava u koje ne vjeruju ni mnogi bošnjački istoričari.

(Blic, BLIN, sv)