Tokom jedinog susreta Tita i Draže Mihailovića, 1941. godine, Draža je stavio ruku preko Brozovog ramena i pitao ga: „Burazeru, jesi li ti Rus?" Tito je odgovorio da je Hrvat, a Draža se nadovezao: „Ako, nemam ja ništa protiv Hrvata, ja se borim protiv ustaša."

Kada je to ispričao, Tito se na trenutak zamislio i izgovorio nešto što nas je sve zaprepastilo: „Znate, Draža je bio moja slabost! Da nije bilo izbegličke vlade u Londonu, sigurno bi bio sa nama."

Bez senzacionalizma

Ovo je samo jedna od mnogih anegdota koje je doživotni predsjednik SFRJ ispričao svom ličnom ljekaru Predragu Laleviću, koji je 16 godina brinuo o zdravstvenom stanju maršala. Penzionisani anesteziolog je, poslije tri decenije ćutanja, odlučio da svoja verodostojna sjećanja pretoči u pisano svjedočanstvo.

Za to vrijeme se načitao senzacionalističkih knjiga i naslušao raznih kleveta o maršalu. Bez namjere da išta i ikoga demantuje i bez ambicije da napiše analitičko djelo, Lalević slikovito opisuje dogodovštine sa Titovih putovanja i iznosi samo ono što je lično vidio i čuo.

„Ne treba praviti nikakve beleške"

Godine 1964. tada 36-godišnjem Laleviću saopšteno je da će postati član Titovog ljekarskog tima. Ova počast stigla mu je poslije specijalističkih studija u Kopenhagenu i stipendije na čuvenoj američkoj klinici „Mejo".

- Kad je odlučeno da postanem Titov lekar, pozvao me je njegov ađutant i pitao koju štampu čitam. Kada sam odgovorio da su to „Politika" i NIN, sugerisao je da pre polaska na put kažem supruzi da mi sačuva novine i da ih pročitam po povratku. „To što piše u novinama, to ste videli i čuli. Ne treba praviti nikakve beleške osim službenih." I ja sam to poštovao.

Lalević se u svojim memoarima nije mnogo upuštao u analiziranje odnosa dvoje supružnika i političkog uticaja Jovanke Budisavljević, po mnogima Titove suvladarke. Ipak, Jovankinog nepokolebljivog karaktera prisetio se u anegdoti sa safarija u Egiptu.

- Jovanka je nosila karabin i htela je da ustreli zebru, čemu se predsednik izričiti protivio, ali ona je insistirala jer zebra ima divno krzno. Tito joj je ljutito odgovorio: „E, nećeš da gađaš zebru, idi u Liku i gađaj krave!" Kada sam posle izvesnog vremena došao u Užičku 15, primetio sam na podu krzno zebre i bilo mi je jasno da je Jovanka isterala svoje.

Opisuje i Titov prvi lov na tigra u Indiji, koji se neuspješno završio, zbog čega je predsjednik bio vidno neraspoložen. Okrenuo se ka doktoru i zatražio mu viski. Lalević mu je zbunjeno odgovorio da nema, a Tito je nervozno uzvratio: „Pa, kog đavola nosite u toj torbi kad nemate ono što treba!" Lalević je od tada stalno u torbi nosio pljosnatu flašicu „chivasa".

U mitove i legende o „lažnom" Titu - ruskom špijunu i poljskom Jevrejinu - maršalov doktor od povjerenja nikada nije povjerovao, tvrdeći da nema sumnje da je Stari bio Zagorac jer je obožavao gratinirane zagorske štrukle, koju su mu spremali čak i na dalekim putovanjima.

Kad kraljica dođe na noge

Na novinske tekstove o Titovoj „kvaziharizmi" i tome da je bio slavljen samo u Jugoslaviji, a da u svijetu nije uživao neki ugled, Lalević u memoarima uzvraća pričom o predsjednikovoj posjeti Velikoj Britaniji 1978. godine. Engleska kraljica Elizabeta Druga čekala ga je na glavnom ulazu Backinghamske palate, a kada je stigao Titov auto, kraljica je sišla do samih kola i srdačno ga pozdravila.

- Kasnije me je kraljičin šef protokola pitao da li sam video kako je pozdravila Tita. Mislio sam da je to deo protokola, a on mi je uzvratio: „Znate li kome je ona sišla do kola? Generalu De Gaulleu i danas vašem predsedniku."

Plovidbe „Galebom" bile su poseban užitak za Tita i njegovu pratnju. Doručak bi trajao i po nekoliko sati, a predsjednik je naročito volio da večera uz pratnju orkestra JNA i Arsena Dedića. Obično bi pred kraj večere, na Jovankin podsticaj, uz viski zapodjenuo i neku storiju iz partizanskih dana. Prisjetio se, tako, i onog susreta sa Dražom...

Svoj rukopis Lalević završava sjećanjima na posljednji Titov boravak i liječenje u Ljubljani. Predsjedniku je u 88. godini, sa dugogodišnjim dijabetesom, oštećenim bubrezima i srcem, amputirana noga. Poslije toga su mu otkazali bubrezi i dobio je upalu pluća, pa je ljekarski konzilijum odlučio da ga priključi na aparat za vještačko disanje. Predsjednik je 68 dana održavan u vještačkoj komi.

- Tog 4. maja u 15.05 h EKG je pokazao ravnu liniju. Sa ostalim lekarima stajao sam kraj njegovog tela u potpunoj tišini još petnaestak minuta, a onda sam isključio respirator koji je pokazivao da predsednik još uvek diše.

(Pressonline.rs/md)