Riječ je naime o osjećaju kad prosječan stanovnika Japana sa svojom vizijom kako bi Pariz trebao izgledati dođe u grad i doživi šok. Nekima je iskustvo bilo toliko stresno da su čak doživjeli i nervni slom. Svake godine iz Japana u Pariz dođe oko milion turista. Očekuju romantični gradić s uskim uličicama te lijepim i profinjenim ženama. No, stvarnost ih udari kao šamar.

Susret s nepristojnim taksistom koji vas opljačka i nervoznim konobarom koji se dere na mušteriju jer ne zna francuski za nekog zapadnjaka bilo simpatično, no za pristojnog Japanca takvo ponašanje je šokantno. Japanci su naviknuti na mir i red i rijetko tko u Japanu podiže glas, čak i u najvećoj ljutnji.

Dolazak u noćnu moru zvanu Pariz za neke je jednostavno previše pa samo puknu.

Naziv 'Pariški sindrom', prije 20 godina prvi je počeo koristiti japanski psihijatar Hiroaki Ota. Zaključio je da godišnje od njega obole oko 12 Japanaca, uglavnom žena u 30-im godinama koje su razvila velika očekivanja oko putovanja u Pariz, a većini od njih Pariz bude prvi boravak u inozemstvu.

Japanska ambasadao ima otvorenu telefonsku liniju 24 sata na dana za sve svoje građane koji su pretrpjeli kulturalni šok. Nude im i bolničko liječenje, no većina ih izabere drugu opciju - pobjegnu iz Pariza i nikad se više ne vrate.