Znanstvenici vjeruju da čak jedna od deset osoba ima slična iskustva, najčešće tokom srčanog udara.
Kevin Nelson, profesor neurologije na Univerzitetu Kentucky, ta je iskustva proučavao duže od 30 godina. U svojoj novoj knjizi The God Impulse — Is Religion Hardwired Into The Brain?, nudi pojašnjenja za sve elemente vantjelesnog iskustva. Ključna tačka njegovog objašnjenja je izlazak iz REM faze sna, kad najviše sanjamo, a izuzev mišića očiju, srca i dijafragme koja kontrolira disanje, potpuno smo paralizirani.
Profesor Nelson vjeruje da su neke osobe osjetljivije i teže prelaze iz REM faze u budnost. Ovo stanje naziva 'REM ometanje' jer se paraliza koja prati REM fazu kod njih zbiva i dok su budni - i često je prate halucinacije. Istraživanje koje je proveo na 55 osoba koje su imale vantjelesno iskustvo u situaciji na rubu smrti pokazalo je da je 60 posto njih i prije vantjelesnog iskustva imalo 'REM ometanje', dok je samo 24 posto nasumično odabranih ljudi imalo sličan problem.
'Umjesto da direktno prelazi iz REM faze u budnost, mozak onih koji su imali vantjelesno iskustvo češće pomiješa ove dvije faze u jednu. Zbog toga osoba ostaje u 'graničnoj' svijesti,' objasnio je.
'Mnogi ljudi ulaze u ovu graničnu fazu svijesti tek na par sekundi ili minuta prije nego izađu iz REM faze ili se probude. U tom graničnom stanju paraliza, svjetlost, halucinacije i snovi se pojavljuju. Tokom krize kao što je zastoj srca, ovo stanje može pojasniti većinu onog što nazivamo vantjelesno iskustvo.'
Svjetlost
No, što je sa svjetlošću, tunelom, neobičnim susretima...? I to se da objasniti. Profesor Nelson ustanovio je da se ovi simptomi javljaju i kod osoba koje padaju u nesvijest, a ne samo kod onih kojima je ugrožen život. Ono što je većini ovih epizoda zajedničko je privremeno ometanje protoka krvi u mozak.
'Normalno, 20 posto krvi koju pumpa srce, odlazi u mozak. Ako je dotok krvi smanjen za trećinu, mozak ostaje aktivan no nakon 20 sekundi gubi se svjesnost. Mozak ne doživljava nikakva oštećenja, čak i ako ovakav dotok krvi traje satima. No tokom tog vremena osoba može gubiti i vraćati se k svijesti. Tkivo koje je tad najosjetljivije nije mozak već oko tj, mrežnica oka. Tad dolazi do karakterističnog tunelskog vida. Svjetlost na kraju tunela može doći iz okruženja, naprimjer iz sobe u hitnoj pomoći jer je to svjetlo jedino što mozak prepoznaje zbog nedostatka krvi u glavi. REM sistem povezan je s vizuelnim sistemom i može 'uključiti' interno projiciranje svjetlosti,' piše dr. Nelson.
Kretanje
No ljudi ne vide samo tunel nego se i kreću u njemu - kako se to može objasniti?
'Područje mozga povezano s vantjelesnim iskustvom nalazi se odmah do dijela koji je odgovoran za osjet kretanja. Zbog problema u funkcioniranju mozga tokom REM faze mozak može osjetiti osjet kretanja,' kaže profesor.
Budući da su tokom REM faze ljudi paralizirani, inače bi se mogli ozlijediti dok sanjaju, osjećaj da su mrtvi je vrlo jednostavno objasniti.
Lebdenje
Što je s lebdenjem? Profesor Nelson nas upućuje na eksperiment švicarskog neurologa Olafa Blankea. On i njegove kolege otkrili su sasvim slučajno kako dolazi do vantjelesnog iskustva pripremajući za operaciju 43-godišnju pacijenticu. Ispitujući gdje je izvor problema koji je imala puštali su električni impuls u pojedine dijelove mozga. U jednom trenutku, a žena je tokom pokusa bila budna, objasnila je da lebdi iznad svog tijela i promatra pokus. Čim je električna struja isključena, prestao je osjećaj lebdenja.
Osjećaj blaženstva
Osjećaj blaženstva može se pojasniti hemijskim procesom u mozgu koji se često javlja tokom krize - tijelo ispušta hemijske spojeve koji nas opuštaju i smanjuju osjećaj šoka.
Ovim istraživanjem prof. Nelson kaže da ne pobija vjerovanje u Boga već pojašnjava da duhovne stvari, zbog našeg neznanja o tjelesnim i duhovnim stanjima, često znamo krivo interpretirati.
(Danas.net.hr/md)