U razgovoru za "Press RS" Montgomeri tvrdi da je otvaranjem priče o referendumu i očekivanim potezima međunarodne zajednice, BiH uvučena u najtežu političku krizu od Dejtona.

"OHR će poništiti odluku vlasti RS o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, ali će se uzdržati od poteza koji bi vodili eskalaciji krize", smatra Montgomer'.

Nije li to kontradiktorno?

Nesporno je da SAD i veći dio EU žele da smjene Dodika, ali se veoma plaše posljedica koje bi to moglo izazvati. Pri tom, ni SAD ni zemlje EU još ne razumiju da se 99 posto Srba u BiH slaže sa Dodikom oko referenduma i mnogih drugih pitanja.

Zašto mislite da je to toliko važno za odluke OHR, SAD i EU?

Kad bi donijeli odluku da se Dodik smijeni, na njegovo mjesto bi opet došao neko sličnih političkih pogleda, kao što se uostalom i desilo već mnogo puta. Uzgred, postavlja se i logično pitanje kakva je to uopšte zemlja u kojoj izabrane zvaničnike smjenjuje neki "visoki predstavnik".

Znači li to da referenduma neće ni biti?

Očekujem da će visoki predstavnik blokirati sprovođenje referenduma. On će u narednim danima pokušati da ostvari taj svoj cilj, ali istovremeno će nastojati da Dodika ne isprovocira toliko da učini nešto što bi krizu moglo dodatno da produbi.

Šta mislite kako će reagovati RS u takvom razvoju situacije?

Vjerujem da će Dodik i RS veoma glasno protestovati zbog te Inzkove akcije, ali da će se uzdržati od preduzimanja mjera koje bi mogle dovesti do dalje eskalacije krize.

Može li poništavanje odluke o referendumu dovesti do rješenja trenutne situacije u zemlji?

Jednostrane akcije sa bilo čije strane, uključujući i visokog predstavnika, mogle bi biti samo kontraproduktivne. To nikada neće dovesti do nekog pozitivnog rješenja u BiH.

Gdje griješi međunarodna zajednica?

Umjesto zauzimanja još fleksibilnijeg pristupa, međunarodna zajednica se striktno drži propale politike koju je promovisala još prije 16 godina. U međuvremenu se jedino promijenilo to što je prostor za rješavanje problema značajno sužen, uprkos potrošenom vremenu i ogromnim resursima. I pored svega toga, stavovi sva tri naroda za sve prethodne godine nisu se promijenili.

Kako međunarodna zajednica doživljava priču o referendumu u RS?

Priča o referendumu u RS je samo neizbježan rezultat upornog insistiranja međunarodne zajednice na svojoj već propaloj politici prema BiH. U njihovim očima referendum je zaista crvena linija preko koje ne bi smjelo da se pređe i zato sigurno ni Dodiku neće dozvoliti da je prekorači.

Zašto je BiH u tako velikoj krizi?

Sve ovo se dešava jer međunarodna zajednica nije imala dovoljno mudrosti, hrabrosti i želje da prihvati realnost Dejtona, ali i činjenicu da njihovo stremljenje ka formiranju multietničkog društva sa snažnom centralnom vladom neće funkcionisati u praksi. Godinama kriza samo postaje sve snažnija i dublja i samo je pitanje vremena kada će Dodik ili Inzko uraditi nešto što će ovaj drugi doživjeti kao provokaciju koja neće moći da se otrpi.

Ko bi, po vama, prvi mogao da izgubi strpljenje u toj igri?

Mogućnosti pravljenja pogrešnih kalkulacija su jednake na svim stranama, a u svakoj varijanti opasnost od eskalacije krize je ogromna.

Zar pravo na referendum nije jedno od osnovnih demokratskih prava. Da li protivljenje međunarodne zajednice referendumu pokazuje da je BiH klasični protektorat?

Ne znam da li je protektorat ili ne, ali pouzdano znam da nije normalna, suverena zemlja sa svim pravima i privilegijama koje imaju ostale zemlje svijeta. Američka administracija zastupa stav da se treba držati Dejtona po svaku cijenu, jer su najviše uradili da dođe do tog sporazuma, ali i zato što su i same SAD uspješno multietničko društvo. Uvjeren sam, međutim, da previše naglašavamo taj cilj u državama u kojim su prilike znatno drugačije od onih u SAD

(Press/ds)