INTERVJU/LAZAR RISTOVSKI

Neprirodna evolucija društva nas je teško pogodila i predugo traje

Arhiva 04.05.11, 18:14h

Drugi režiserski film proslavljenog srbijanskog glumca Lazara Ristovskog 'Beli lavovi' sutra ima banjalučku premijeru. Film je beogradsku premijeru imao 27. aprila u Centru 'Sava', da bi zatim počeo sa prikazivanjem u Novom Sadu i drugim gradovima Srbije. Riječ je o priči o svima nama, prvenstveno radničkoj klasi i preživljavanju u doba kapitalizma, koja je ispričana na humorističan i satiričan način.

Lazar Ristovski Glumačku ekipu, osim Ristovskog, čine: Gordan Kičić, Hristina Popović, Vuk Kostić i drugi, dok je rep pjesma "Radnički rep" koju Ristovski izvodi postala veliki hit. Povodom banjalučke premijere razgovarali smo sa Lazarom Ristovskim o njegovom novom filmu.

NN: Održana je premijera Vašeg novog filma "Beli lavovi" u Beogradu. Koliko ste zadovoljni i da li su ispunjena očekivanja sa prijemom kod publike?
RISTOVSKI:
Film je primljen na beogradskoj premijeri sjajno, a posle toga su usledile premijere u Novom Sadu i širom Srbije. Publika je oduševljena jer gleda priču o sebi na duhovit način.

NN: "Beli lavovi" su ugrožena životinjska vrsta, dok se to u Vašem filmu odnosi na određenu grupu ljudi koji se nisu snašli u tranziciji. Koliko su danas ljudi koje Vi predstavljate u filmu stvarno ugrožena vrsta?
RISTOVSKI:
Ja, nažalost, u filmu predstavljam veliki broj onih koji su ostali bez posla, koji su završili studije i ne rade, onih koji su mislili da će živeti bolje i zaraditi više. Takvih je mnogo i u Srbiji i u zemljama u okruženju. Takva je cela bivša Juga. Svi smo mi ugrožena vrsta jer tranzicija, ta, rekao bih, neprirodna evolucija društva, nas je teško pogodila i predugo traje. Zato gledaoci svih uzrasta nalaze u "Belim lavovima" sebe i smeju se sami sebi, što je, dokazano, najbolji lek protiv depresije.

NN: Tragikomedija, žanr kojem vjerovatno pripada Vaš film, u stvari je i život koji nas okružuje i najčešće kada se prenese na platno ima pozitivan odjek kod gledalaca. Po Vašem mišljenju, koji je razlog za to?
RISTOVSKI:
Mislim da je to odlika mudrosti. Zar nije zdravije smejati se svojoj sudbini i podsmevati se nego plakati nad svojom sudbinom. Narod to prepoznaje i bira ovu prvu varijantu, svesno se spasavajući od najcrnjih misli.

NN: Da li je danas moguća revolucija u bilo kakvom obliku ili su ljudi potonuli u apatiju i brigu za preživljavanje?
RISTOVSKI:
Revolucija je uvek moguća, kad se preskoči kritična tačka trpeljivosti naroda, ali mislim da revolucija u Srbiji nije prosto potrebna, jer smo mi prošli tu katarzičnu tačku u proteklim ratovima i skidanjem sa vlasti Miloševića. Srbija sada ide demokratskim putem, a moj film je jedno podsećanje na prošla vremena, kao i upozorenje da se bitka za demokratiju, koja podrazumeva i pravedniji i bolji život za sve, još nije završila. Moj film nije poziv na revoluciju, on je san o revoluciji. "Beli lavovi" su jedna priča/utopija. To je ipak samo film. Tako da vlasti ne moraju da se boje, ja nemam ambicije da povedem narod na ulice.

Biografija
Rođen je 26. oktobra 1952. godine u Ravnom Selu, Vrbas. Glumu je dimplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti 1976. u Beogradu. Imao je malu ulogu i u filmu o tajnom agentu Džejmsu Bondu "Kazino Rojal". Odigrao je preko 3.000 pozorišnih predstava i glumio je u više od 40 filmova, serija i drama. Pored posla glumca, okušao se i kao režiser filmova "Belo odelo" i "Beli lavovi" i kao producent filmova, među kojima je i "Sveti Georgije ubija aždahu". Odlikuje ga odlična gluma i svakako jaka karakteristična crta koju dodjeljuje svojim ulogama, a neki kritičari su govorili da se uloge povinuju njemu, a ne on njima. Napisao je dva romana "Belo odelo" i "Kako sam dobio Oskara".

NN: Gordan Mihić je napisao scenario. Međutim, pojavila se priča da ste njegov scenario skraćivali i dodali svoj dio priče. Koliko je to istina i ako jeste, zbog čega se to desilo?
RISTOVSKI:
Nema tu tajne. Mihić je napisao priču po kojoj sam ja napisao scenario. Priča je bila inspiracija da ja ispričam svoju intimnu priču o radnicima, seljacima, studentima, đacima i poštenoj inteligenciji. Ovo je moj, sasvim intimni film, a to što su se u njemu mnogi pronašli, to znači da sam pogodio temu.

NN: Drugi put ste se prihvatili režije, ali i glumite, da ne spominjemo producentski posao kojim se već dugo bavite. Koliko je to zahtjevan posao, imati sve pod kontrolom iza i ispred kamere?
RISTOVSKI:
To su poslovi samo za odabrane, definitvno. Nije to bila moja namera, ali tako se stvari otvaraju. Posle mog prvog filma "Belo odelo", rekao sam da se više nikada neću upustiti u takvu avanturu, ali evo, opet sam u njoj. Izgleda da mi leže poslovi u kojima moram da angažujem svu svoju snagu i umeće. Ja sam komandos i tako se ponašam kad je u pitanju film.

NN: Pjesma koju pjevate u filmu "Radnički rep" je postala veliki hit na YouTubeu. Kako je nastala ta pjesma i otkuda da je Vi pjevate?
RISTOVSKI:
Znao sam da se u filmu mora pojaviti nekakav song u kome narod mora da progovori o svom nezadovoljstvu. Logično je bilo da to bude u formi repa. Onda sam seo i napisao reči, koje se tiču svakoga. Zašto se narodu sviđa "Radnički rep"? Zato što ga je pisao narod sam. U njemu je uzeta rečenica i stih od svakoga. Svako ima osećaj kao da ga je on sam pisao. Predložio sam kompozitoru Tomu Baboviću da mi nađe nešto sa trubama, jer ovo je narodni rep, i on je napravio muziku za to. Ja to nisam pevao. Ja sam to odglumio i zato se to narodu dopada. Ja nisam reper, ali glumac jesam, malo bolji od svih repera. U toj kombinaciji možda leži i tajna uspeha "Radničkog repa".

NN: Bata Živojinović ne igra u filmu, iako je to prvobitno planirano, a njegovu ulogu je preuzeo Nikola Simić. Je li to zbog sukoba interesa, pošto je jedan od producenata Filmski centar Srbije, čiji je Bata član?
RISTOVSKI:
Da, Bata je kao veliki gospodin to uradio da se sutra ne bi ispredale bilo kakve ružne priče. Žao mu je bilo, ali poštenje je ipak ispred ličnih interesa.

Izbor iz filmografije
- "Beli lavovi"
- "Medeni mjesec"
- "Sveti Georgije ubija aždahu"
- "Sonetàula"
- "Kazino Rojal"
- "Optimisti"
- "Krojačeva tajna"
- "San zimske noći"
- "Pad u raj"
- "Mali svet"
- "Bumerang"
- "Belo odelo"
- "La seconda moglie"
- "Bure baruta"
- "Balkanska pravila"
- "Do koske"
- "Underground"
- "Vizantijsko plavo"
- "Tito i ja"
- "Original falsifikata"
- "Zadarski memento"
- "Igmanski marš"

NN: Dragan Bjelogrlić je nedavno u jednom intervjuu izjavio da mu je dosta filmova sa mračnim temama, da treba snimati vesele filmove poput njegovog "Montevidea". Da li se slažete s tim?
RISTOVSKI:
Svaki autor ima svoju priču. Moja priča je ova. Ni tužna ni vesela. Ne mogu se pričati priče po narudžbini. Ili možda mogu, ali ja to ne znam. Moj film nije tužna priča. On je veoma zabavan i duhovit, ali ima poruku koja baš nije vesela.

NN: Imali ste problema sa prikupljanjem finansijskih sredstava za film, pa ste čak u jednom trenutku i prekinuli snimanje. Koliko je danas dobro i isplativo biti režiser i uopšte filmski radnik u Srbiji?
RISTOVSKI:
Nema tu para. Ovo je naš život. Ja sam srećan što sam desetinama familija, filmskih radnika i autora obezbedio honorare i posao nekoliko meseci. I da kažem, ono što sve uvek zanima da li su svi isplaćeni? Da, na mom filmu su uvek svi isplaćeni do kraja. "Zillion film", moja producentska kuća, nikada nikome nije ostala dužna.

(NEZAVISNE NOVINE/ds)