Piše: Đorđe KRAJIŠNIK

Reisu-l-ulema IZ Bosne i Hercegovine Mustafa Cerić i njegova islamska zajednica već duže vremena su jedna od glavnih političkih institucija u Bošnjaka. Koliko god pokušali negirati i skriti tu činjenicu, predstavnici ove institucije svojim javnim istupima i djelovanjem nedvojbeno ukazuju na njenu nepobitnost.

Islamska zajednica je već mnogo puta jasno pokazala da je, pored toga što je institucija koja se bavi zaštitom i brigom o muslimanskim vjernicima na prostoru BiH (što joj je svakako prvenstven zadatak), zapravo institucija koja zauzima jasne političke stavove, prema kojima se u mnogome usmjeravaju i političke odluke predstavnika bošnjačkog naroda. Time IZ BiH staje rame uz rame s ostalim klerikalnim organizacijama u BiH (prije svega s katoličkom i pravoslavnom), gubeći svoj istinski smisao i razlog postojanja, pretvarajući se tako u aktera političke svakodnevice, a ne u duhovnog predvodnika svoje pastve.

Pored toga što se bavi tumačenjem aktuelne društveno-političke zbilje, IZ BiH i njen poglavar se jako često nameću kao sudija i vrhovni tumač svega što se u toj zbilji dešava, koji može da ocjeni šta se smije, a šta ne smije raditi, te čime se smije, a čime ne smije baviti,  često vršeći pritisak, te ozbiljno narušavajući sekularnost bh. društva.

Kako zapravo funkcioniše ova institucija najbolje se da uočiti iz posljednjeg saopštenja Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice BiH, u povodu medijskih izvještaja da je na sastanku u Karađorđevu razgovarano o Islamskoj zajednici i izboru reisu-l-uleme. U saopštenju se između ostalog navodi:

"Pitanje izbora reisu-l-uleme je isključivo interno pitanje Islamske zajednice i muslimana koje se vrši u skladu s propisanim procedurama i normativnim aktima Islamske zajednice. Svi oni koji ovo pitanje pokušavaju smjestiti u drugačiji kontekst, te oni koji gotovo dvije godine prije provođenja izbora šire različite spekulacije i kreiraju ambijent tenzija i sukoba nisu dobronamjerni prema muslimanima i Islamskoj zajednici, ugrožavaju njen normalan rad i stabilnost".

Pitanje izbora reisu-l-uleme svakako jeste interno pitanje IZ. Međutim, kako to da se IZ poziva na internost i autonomiju samo onoga trenutka kada se ona osjeti ugroženom? Nije li miješanje IZ u razne političke i društvene odluke zapravo jednako miješanje ove institucije u interne stvari drugih institucija? Nisu li izbori političkih predstavnika naroda i građana BiH interna stvar političkih institucija i građana, pa se IZ uprkos tome direktno upliće u sugerisanje i preporučivanje političkih opcija koje su najbolje za bošnjački narod? Nisu li istupi Mustafe Cerića i prokazivanja podobnih i nepodobnih Bošnjaka opet direktno miješanje jednog vjerskog činovnika u pitanja koja ne spadaju u njegov opseg djelovanja? Nije li IZ ta koja jako često razna pitanja koja nisu vjerske prirode pokušava smjestiti u vjerski kontekst? Nije li ova institucija ona koja već godinama kreira ambijent tenzija i sukoba, ugrožavajući normalan rad i stabilnost svih sekularnih ogranizacija?

Dakle, po ovome možemo vidjeti da IZ BiH nameće stav po kojema ona ima pravo da se bavi, razgovara i sudi o svim pitanjima, dok se o njoj samoj, njenom radu i djelovanju ne smije, niko i ni po koju cijenu razgovarati i suditi. Šta to IZ štiti od kritike i razgovora o njoj?

"Da li je Islamska zajednica i izbor reisu-l-uleme glavno regionalno i evropsko političko i državno pitanje da to bude predmet razgovora na predsjedničkom nivou? Ako je zaista tačna ta informacija, učesnici sastanka u Karađorđevu su grubo prekršili autonomiju i slobodu Islamske zajednice, umiješali se u njena interna pitanja i pogazili temeljna prava muslimana Bošnjaka", kaže se dalje u saopštenju Riaseta IZ BiH.

Kao što sam već ranije naglasio, IZ se, budući da je postala značajan politički faktor u bošnjačkom narodu, sama, svojim radom nametnula kao nezaobilazan predmet političkih i predsjedničkih rasprava i razgovora. Stoga je pitanje koje stoji u saopštenju Riaseta IZ zapravo lažni izraz čuđenja kojom ova organizacija sa sebe želi skinuti političko obilježje, te negirati bilo koju vrstu umješanosti u politički život BiH.

Što se pak tiče drugog dijela citiranog saopštenja potrebno je reći da izjave Mustafe Cerića i njegove IZ jako često liče na izjave aktuelnog presjednika Republike Srpske, jer Cerić se, jednako kao i Dodik u slučaju srpskog naroda, jako često nameće kao figura u kojoj je personifikovan cijeli bošnjački narod, pa sve negativne komentare i napade na svoj rad preolikuje i komentariše kao napade na cijeli narod, štiteći se tako od odgovornosti i društvene kritike.

Na kraju, krajnje je vrijeme da bh. društvo postavi jasno pitanje šta je, danas, zapravo razlog i cilj postojanja vjerskih zajednica i institucija? Da li da se bave svojim vjernicima i vjerskim knjigama ili pak da sude o političkim i inim sekularnim pitanjima? Ukoliko se žele baviti svojim vjernicima i vjerskim knjigama onda je nužno da se okrenu svojim crkvama i džamijama, te da unutar njih raspravljaju i vode debate o svim pitanjima koja se njih tiču, a ne da uzurpuraju medijski prostor i upliću se u pitanja koja nisu u domenu njihove doktrine. S druge strane, ukoliko se žele baviti političkim i drugim društvenim pitanjima neka se transformišu u političke partije ili nevladine organizacija pa neka se onda, u tom izmjenjenom obliku, bave društveno-političkim temama.

Ali avaj, poznajući kako rade bosanskohercegovačke klerikalne organizacije teško je očekivati da će ikada prihvatiti funkcionisati u ovom izmjenjenom obliku, budući da bi tada morale, kao sve sekularne organizacije, plaćati porezi i sve druge slične dadžbine, koje ove organizacije danas ne plaćaju. Tačnije, u tom slučaju bi se vjerskim zajednicama moralo postaviti pitanje o porjeklu novca u njihovim kasama, o porjeklu ogromnih imanja i automobila, te sve druge pokretne i nepokretne imovine, što bi priznaćete bilo jako nezgodno. Zapravo, tek tada bi smo imali pravu klerikalnu invaziju na medijski prostor Bosne i Hercegovine.

(BLIN MAGAZIN)