Piše: Maja Isović
... izdavača Nova škola plus, gdje je između ostalih promovisana i slikovnica za najmlađe školarce pod nazivom “Moja Republika Srpska”.
Na promociji su bili prisutni akademici, univerzitetski profesori, nastavnici, učitelji; mala, ali probrana ekipa pred kojom je ukazano na potrebu da učenici, od njihovih prvih školskih dana, gaje ljubav prema Republici Srpskoj, srpskom narodu, domovini, časti i patriotizmu, jer su, prema riječima prisutnih, ta osjećanja važna za pokoljenja koja odrastaju na ovom području.
Ovaj i slični skupovi promovišu ideju da se kod djece, od prvih godina odrastanja i obrazovanja, izgradi jasan nacionalni identitet koji nikako ne smije biti ugrožen nekim drugim identitetima. Nacionalizam ovdje pokazuje svoje Janusovo lice koje mu omogućava inkorporiranje u sve sfere društva, što otvara polje za razvoj i sve čvršće utemeljenje nacionalne identifikacije.
Ni u jednom trenutku tokom promocije nisu se mogle čuti riječi kojima bi se istakla potreba za razvojem i njegovanjem interkulturalnosti; iako je to jedini put koji bi mogao društvo u kojem živimo povezati u cjelinu, uspostavljujući istinski dijalog među ljudima. Interkulturalnost kao ideja, ne samo o međusobnom suživotu, nego o interakciji unutar multikulturalnih zajednica u BiH nije široko prihvaćena. Pored toga, svakim danom se sve više radi na institucionalnom razdvajanju ljudi, pojedinaca, građana.
Rajko Kuzmanović, predsjednik Akademije nauka i umjetnosti RS, na promociji je izrazio zadovoljstvo što se ovim izdanjima “stvara još čvršća veza sa bratskom Srbijom”. Kuzmanović je takođe kazao: “U ovim teškim vremenima se pojavljuju oni koji ne ocjenjuju pravo stanje stvari i koji ne ocjenjuju istinu, a mi ipak znamo šta je to objektivna istina. Posebno se moramo angažovati kad je riječ o područjima kao što je istorija, jezik, književnost, geografija, jer mnogi danas pokušavaju da neistine poture kao istine.”
O kakvim istinama ili neistinama je riječ, akademik nije pojasnio, ali je jasno da su to istine koje samo on i njemu slični poznaju, a tom logikom, svi njihovi neistomišljenici nalaze se na putu neistine.
Promocija ovog tipa pokazuje da najviše instance tzv. intelektualne elite (akademija, fakulteti) pokušavaju da usmjere “istinu” na put koji njima odgovara i to od samih početaka obrazovanja. Budućim generacijama istina koja se plasira biće data i duboko ukorijenjena, a nacionalna i, naravno, religijska identifikacija nešto neizostavno u građenju ličnih identiteta. Oblikovanje identiteta koje se zasniva na identifikaciji, u ovom slučaju sa nacijom i religijom, može dovesti samo do toga da će im onaj drugi (drugačiji) biti toliko nepoznat i dalek. Sociolog religije Đuro Šušnjić je na jednom mjestu u svojoj Religiji zapisao da čovjek gubi svoj identitet u trenutku kad taj identitet postane identifikacija (sa nacijom ili religijom). Upravo se u društvu u kojem mi živimo najjasnije primjećuju identiteti koji su se oblikovali putem identifikacije sa nacijom i religijom, a te ideje podignute su na nedodirljivi pijedestal.
Drago Branković, pedagog i dekan Filozofskog fakulteta u Banjaluci na promociji je istakao da se kroz slikovnicu Moja Republika Srpska djeci nudi sadržaj koji “podržava djetetovu potrebu da pripada svom narodu”. Tokom promocije je istaknuto i da se kroz ovu slikovnicu kod djece razvijaju rodoljubiva osjećanja i čast kojom se brani Republika Srpaka. Ove riječi ukazuju da su priče koje današnja djeca slušaju promijenile diskurs; djeca moje generacije čitala su slikovnice u kojim su promovisane ideje ljubavi, prijateljstva, obrazovanja, poštenja…, a danas, najviša instanca znanja, Akademija nauka i umjetnosti RS predstavlja rodoljubive slikovnice koje će djeci tačno objasniti ko su, a ko nisu.
Mario Knežević, direktor programa Nove škole plus je rekao da izadavačka kuća koju on predstavlja smatra da je važno da “djeca u svojim domovima i školama širom RS imaju slikovnicu Moja Republika Srpska da bi se pobliže upoznala sa svojom domovinom, a kroz slikovnicu se između ostalog promoviše i ljubav prema planini, livadi, cvijeću i životinjama”.
Put kojim se kreće obrazovanje u RS stvoriće istinske i časne patriote kojima će država u kojoj žive biti toliko daleka, a entitet u kojem žive jedina domovina.
Za kraj, zamislimo mlade, pravoslavne patriote ubijeđene u onu objektivnu istinu koja je jasna akademicima u borbi za čast domovine “Moje Republike Srpske”. Buduća pokoljenja će ovim putem biti oskaćena za jedan drugačiji pogled na svijet i društvo u kojem žive, jer će im ono što su usvojili u prvim godinama života biti neodvojivo utkano u njihov identitet, a sve drugačije nosiće karakter stranog. Nesreća je da se u jednom multikulturalnom društvu obrazuju mladi ljudi koji će biti nespremni za svaki dijalog i pluralizam misli, jer u okviru mnogostrukosti u kojoj živimo izvlačimo samo jednostranosti koje nas zatvaraju u nacionalističke tabore.
6uka/DEPO PORTAL/a.k.