Razgovarala: Elma MURIĆ

Damir Avdić Graha, naš poznati 'hardcore kantautor' i legenda tuzlanske i bosanskohercegovačke underground scene večeras u sarajevskom klubu Podroom promovira svoju novu knjigu, zbirku pjesama 'Kuda sestro'.

U intervjuu za DEPO PORTAL priča o svojoj večerašnjoj promociji, muzičkom izričaju i nastupu, ali i o bh. društvu, životu u evropskoj Sloveniji, nacionalizmu, nepotizmu, fašizmu i ostalim pošastima koje haraju regijom...

U Sarajevu ste večeras povodom koncertne promocije knjige pjesama 'Kuda sestro'...o čemu govori ova zbirka i kako je nastala?

'Kuda sestro' nije klasična zbirka pjesama na kojoj su pjesme poredane hronološki kao na albumima, već ima jednu sasvim novu nit. Podijeljene su po poglavljima koja, svako za sebe, pričaju jednu priču. Knjigu je objavio zagrebački Algoritam, a sadrži i nekoliko novih pjesama koje će se naći na mom slijedećem albumu.

Vaši nastupi su jedan specifičan oblik 'one man show'-a, energični, provokativni, glasni i jasni. Vjerujem da vas ovo često pitaju, ali zašto ste se odlučili za formu jedan čovjek - jedna gitara?

Nije to bila stvar odluke već sticaj okolnosti. U to vrijeme sam svirao sam, dobio poziv za koncert i izašao da sviram. Bez predumišljaja i koncepta.
 
Ovo nije vaš prvi literarni izlet. Pored muzičkih albuma i već spomenute zbirke 'Kuda sestro', izdali ste još nekoliko knjiga...

Objavio sam još dva romana, prvi 'Na krvi ćuprija' (izdavač Zdenko Franjić – Slušaj najglasnije ) i drugi, 'Enter Džehenem', koji sam objavio samostalno.

Radnja prvog romana je smještena u vrijeme rata i nekoliko godina nakon toga, i napisana je iz ugla jednog mladog momka koji je ostao sam s bratom i pokušava da se snađe za obojicu, dok se priča romana  'Enter džehenem'  odvija u današnje vrijeme i vodi nas kroz život također mladog čovjeka, DJ-a koji pronalazi ploče starije braće i kroz njih priča o prošlom vremenu koje pokušava uklopiti u ovo današnje, ali mu to baš i ne ide.

Na koncertima ne svirate hit pjesme 'Rupe u zidu', benda koji je i danas kult niza generacija?

Ne, jer to su pjesme 'Rupe u zidu'.

Bili ste član benda Trnokop, zajedno uz Edu Maajku, a snimili ste i pjesmu 'Ej, hodža' sa tuzlanskim reperom Frenkiejem. Obojica su društveno angažirani muzičari, kritičari društva i sistema. Može li muzičar aktivista zaista nešto promijeniti?

Ja nisam muzičar aktivista, ja sam gitarista. Sa pričom. Muzika, ili umjetnost uopšte, ne mijenja svijet ali mijenja pojedinca koji kasnije može uticati na puno toga. A to je velika stvar.

Kakvi ljudi najčešće dolaze na koncerte Damira Avdića?

Publika koja dolazi na moje koncerte su uglavnom ljudi koji tu nalaze nešto od onoga o čemu i sami razmišljaju, ljudi koji razmišljaju na sličan način kao i ja.

Danas živite u Sloveniji, jedinoj bivšoj republici SFRJ koja se nalazi u nama tako nedostižnoj EU. Koliko obični građanin uživa u promjenama koje je taj savez donio među Slovence?

Svaki ovdašnji aktivista ili antiglobalista ili šta su već, će vam popljuvati i EU i sve u vezi s tim, ali bilo bi zanimljivo čuti kako bi kritika zvučala kad bi ostali bez svega toga. U Ljubljani se dobro živi, ali opet zavisi koga pitate.

Što se tiče ulaska BiH i Evropske unije, bojim se da će stići prekasno, kao McDonald's. Prije trideset godina to je bio san, danas je korporacijski fašizam. Život ima smisla za humor.

Slovenija ili BiH?

Meni je uglavnom svejedno gdje sam i gdje živim, okolnosti prihvatam kakve jesu i nastojim ih okrenuti u svoju korist.

Kritičar ste bivšega režima što je najbolje opisano u pjesmi 'Bratstvo i jedinstvo'? Koliko dobrih, a koliko loših stvari nam je donio raspad Jugoslavije?

Ništa dobro nije donio raspad Jugoslavije, a ničeg lošeg nema ni u činjenici da nema Jugoslavije. Loše je što neki svoje zablude iz prošlosti predstavljaju kao vrline i dobro ih prodaju, ali na sreću ima i onih koji vide dalje od slike na majici. I nisam kritičar, kritičari su me proglasili za kritičara.

Koliko pratite društveno politička zbivanja u BiH danas?

Gledam dnevnik ponekad.

Da li glasate na izborima? Postoji li ljevica uopšte u BiH?

Da, glasam na izborima za one koji ne govore da se stvari mogu srediti odmah, a ljevičari i desničari se razlikuju po boji kravate i to je na žalost njihova najveća razlika.  I ne samo u BiH.

Od oktobarskih izbora imamo novu vladu. Socijaldemokrati nakon niza godina ponovo uzimaju 'stvari u svoje ruke'. Mislite li da oni mogu promijeniti situaciju u zemlji koja, kako skeptici tvrde, ide ka propasti, raspadu?

Bosna se neće raspasti, ali će proći vremena dok se profesionalni skeptici, naročito u politici, odreknu te priče, koja im donosi korist i kojom truju okolinu i drže ljude u nekom čudnom hibridu napetosti i letargije. Na žalost, neće se je skoro odreći jer bi onda morali početi raditi, a lakše se dogovarati šta raditi.

Nacionalizam, fašizam, nepotizam, korupcija..., svakodnevna su pojava u bh. društvu, a ništa bolje nije ni u ostatku regije. Da li smo to mogli izbjeći?

Nacionalizam, nepotizam, korupcija, su bili svakodnevna stvar i onog društva, samo smo bili 'zaštićeni' medijima koji to nisu imali u svom programu. Da je bilo drugačije, danas ne bi bilo ovako. Ne dešavaju se stvari preko noći, sve ima korijen. Danas jedan grad ima više medija nego što je imala čitava bivša država. Da ih je tada bilo samo trećina od ovog što sad imamo i da su govorili o stvarima necenzurirano kao danas, puno više stvari bi se vidjelo i legenda bi bila puno manja.

Ima li patriotizam smisla?

Zavisi od patriote.

A ima li anarhizam smisla?

Zavisi od anarhiste.

(DEPO PORTAL)