Piše: Hrvoje Marjanović, Index.hr

Sjećate li se petka ujutro? Probudili ste se, popili jutarnju kavu, pripremili se za posao i dan je bio više-manje uobičajena kombinacija sjetnog uzdisanja i čekanja završetka radnog tjedna. Sjećate li se dana prije nego su svi poludjeli?

Kako je započeo rat na mom profilu

Uglavnom, sjedili ste na poslu, pretvarali se da radite, čačkali po Facebooku i gledali statuse, a onda… U roku od nekoliko minuta, ljudi o kojima ste donedavno imali pozitivno ili barem nikakvo mišljenje, napisali su misteriozni status koji vas je zabezeknuo. Odjednom su počele sijevati poruke mržnje, zatucanost je prštala iz svake rečenice, počelo je zazivanje boga i proklinjanje svega što govori ekavicom ili nosi klompe, a u deset minuta mogli ste izbrojati najmanje tridesetak poveznica s Thompsonom, Škorom ili Thompsonom i Škorom u duetu.

Ljudi koji su do prije 15 minuta pisali o tome kako jedva čekaju vikend i kačili pjesme nizozemskog DJ-a Armina Van Buurena, pretvorili su se u sudionike Domovinskog rata koje opsjeda sijeda žena koja nas želi upropastiti (da ne bi bilo zabune, riječ je o Carli Del Ponte). I shvatili bi njihovu ogorčenost da je riječ o braniteljima ili žrtvama rata, ali znate da je ovu skupinu Digimona rat debelo zaobišao. Da stvar bude gora, oni koji su rat osjetili na vlastitoj koži uglavnom se trude biti racionalni, a onaj najglasniji i najekstremniji dio rat pamti kao "ono vrijeme kada su skupljali Cro Army sličice i zamalo popunili cijeli album". Pročitali su naslove i zaboravili da treba proučiti i onaj sitnež koji se nalazi ispod boldanih naslova većeg fonta. Ispada da bi s istom količinom informacija raspolagali i da im je netko poslao telegram sadržaja: "General Gotovina STOP osuđen na 24 godine STOP fuj STOP". A to je tako tužno kada u obzir uzmete činjenicu da njihove bijesne izjave čitate na internetu.

Obojimo grad u jarko ludu

A tada je postalo kristalno jasno da mjesta za zajebanciju više nema. Oni što su se u danima koji su prethodili donošenju presude satirički osvrtali na cijeli događaj, učinili su to na vrijeme jer nakon petka samo najljuća gamad koja šuruje s Carlom Del Ponte i izdajničkim joj prstima mrsi sijede kose, mogla je u popratnom sadržaju pronaći nešto smiješno. Krv, suze i gnjev zavladali su ulicama hrvatskih gradova, a ako ste se taj dan naumili zajebavati, morali ste pripaziti gdje i kako to činite. Na svu sreću, materijala nije nedostajalo jer nitko ne pretjeruje kao ostrašćeni domoljub koji želi nešto dokazati.

Primjerice, mogli ste bez sluha zavijati "Zovi, samo zovi", nasmijavati cijeli svijet i podršku Gotovini pretvoriti u osobni čobanski dernek, ali za komične opere nije bilo mjesta jer "Haški petak" nije dan za osobna izdrkavanja. Taj je dan namijenjen isključivo izigranim generalima, ljubiteljima atonalnog zavijanja i smišljanju novih podvrsta Jugoslavena. A kad je Kerum započeo show, lavina je krenula. Netko je uzeo vremena i smislio pravila, a mi ostali do ponedjeljka smo otkrivali što se smije, a što ne kad "Haški petak" dođe.

Pravilnik

Zatvaraju se kazališta, otkazuju predstave, a urbani Jugoslaveni iz popularnog showa "Zvijezde pjevaju" istog trena moraju prestati sa švalerancijama jer nikom nije do pjesme, zajebancije i skakutanja. U slučaju da urednici nisu pravovremeno reagirali, Vannin domoljubni poučak nalaže:  "Pjevaju se samo hrvatske pjesme iz hrvatskog grla u hrvatskom studiju pred hrvatskim sucima koji će donijeti hrvatski sud o razmjerima hrvatstva". Nadalje, prilikom održavanja velikih koncerata (Cibona, Dom Sportova itd.) zvijezda koncert mora otvoriti pozdravom generalima, ali preporuča se da svi zajedno pričekaju ishod pa tek onda vide hoće li se tu večer radosno pjevati ili održati tiha misa.

Ako se "Haški petak" poklopi s finalnom epizodom Masterchefa, kuhari ne koriste sol već suze. Urednici središnjih informativnih emisija ne pozdravljaju s "dobra večer" već "tužna večer kad je i nebo zaplakalo", a novinari prilikom izvještavanja ubacuju osobne stavove jer "Haški petak" nije vrijeme za objektivnost i profesionalnost već ekstremno domoljublje s elementima patetike.

Za koncerte turbo folka nema oprosta. Preporuča se privođenje,  oduzimanje osobnih dokumenata i promjena nacionalnosti u "mučko đubre". Ili Karleuša ili Gotovina. Nema sredine. Ne možeš suosjećati s braniteljima i plesati na pozornici sa ženom koja je... U redu, nije ništa, ali iz Srbije je. I nije bitno ako prekršitelj ima samo 18 godina i vjerojatno nije svjestan protokola na "Haški petak". Neznanje nije isprika, a za kaznu ga valja imenovati i javno osramotiti. A ako ga u jeku ludila netko zbog te vrlo važne stvari ozlijedi ili izvrijeđa, što ćeš, Haški je petak.

I za kraj, ako imate bilo kakvu knjižicu, pamflet, strip, pjesmu ili priču o generalima, trudite se izdati ih u manje od 16 sati i skinuti rekord Nenada Ivankovića.

Što smo naučili

Bio je ovo mučan vikend, ali nešto smo i naučili pa idemo redom. Moguće je biti Hrvat i podržavati Gotovinu čak i bez bezumlja, ludovanja, isforsiranog hrvatstva i patetike. Mnogi su pametni ljudi pričali, pisali i podsjetili nas da na neke stvari trebamo biti ponosni. Pjevanje ustaških pjesama i paranje zastave u društvu žene koja nosi kapu sa zečjim ušima nisu u toj kategoriji.

Vjerovali ili ne, moguće je otići na koncert, poslušati narodnjak i ipak ne izgubiti "hrvatski modžo". U redu, zajebavat ćemo se na vaš račun jer slušate smeće, ali to ćemo učiniti i kada nakon Karleuše kleknete i zajecate uz bilo što iz domoljubnog opusa Miroslava Škore. Niste veći Hrvat ako ukinete operu, ali ispadate veća seljačina. Urbani Jugoslaveni su bića iz bajke o zdravom razumu na ključnim pozicijama. Jelena Rozga održava velike koncerte. Jelena Karleuša ne. Ljudi ne vole čitati ono ispod naslova, ali zato o naslovima obožavaju raspravljati. Ante Gotovina imao je mnogo žena.

I da, gledanje showa Zvijezde pjevaju nije udruženi zločinački pothvat . Pjevanje HRT-ovih novinarki jest.

(Index.hr/DEPO PORTAL)