Ovaj bivši službenik na željeznici, koji je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda, imao je običaj da kaže da „smo ionako tu da umremo” i da ljudi ne bi nikada trebalo da se plaše smrti.

Bio je dovoljno star da pamti priče svog djeda o užasima američkog secesionističkog rata (1861-1865). Posljednjih godina, žarko je želio da dočeka kraj dva moderna rata, u Iraku i Afganistanu.

Svoje dobro zdravlje pripisivao je striktnoj ishrani od dva obroka dnevno.

„Koliko se samo ljudi u ovoj zemlji žali da ne može da smrša? A ja njima kažem, držite se dijete i videćete da ćete biti u mnogo boljoj formi i bolje ćete se osjećati”, kazao je starac u jednom od posljednjih intervjua agenciji AP.

Breuning je od 1980. godine živio u istom staračkom domu. Surprugu Agnes, s kojom je bio 35 godina u braku, izgubio je 1957. Nisu imali djece.

„Lijepo smo se slagali, Agnes i ja. Bila je štedljiva, to vam mogu reći”, kazao je on.

Breuning se dobro sjećao i svog djeda koji mu je kada je bio mali pričao kako je ubijajo južnjačke vojnike tokom građanskog rata, što je on smatrao užasnim.

Razmišljajući o smrtnosti, Breuning je novinaru AP rekao: „Ionako ćemo umrijeti. Neki ljudi se plaše smrti. Nikad se ne treba plašiti, jer smo rođeni da bi umrli”.

(Politika.rs/md)