Piše: Đorđe KRAJIŠNIK
Već nekoliko mjeseci medijski prostor Bosne i Hercegovine je svakodnevno opsjednut izjavama Predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o referendumima po raznim pitanjima, od onog o nezavisnosti RS, do referenduma o ulasku u NATO pakt, pa sve do, u posljednje vrijeme najaktuelnijeg, referenduma o sudstvu i tužilaštvu BiH.
U vezi sa potonjim, ili u cilju pripremanja terena za dugotrajno sluđivanje republičkosrpske javnosti pričom o njemu, predsjednik je organizovao niz tribina, širom Republike, na kojima građanima ovog bh. entiteta, pored niza drugih, nudi objašnjenja i dokaze zašto im je baš neophodan, od suštinske važnosti za njihove živote i opstanak, referendum po pitanju sudstva i tužilaštva. Tačnije, na Predsjednikovom pravom putu, i onome što on na proputovanjima srpskim drumovima propovijeda, priča o refereferendumu po pitanju sudstva i tužilaštva je lajtmotiv.
Međutim, u svemu tome ne treba tražiti ništa ozbiljno i zabrinjavajuće. Predsjednik bi da može već davno proglasio referendume po svim pitanjima koja je pominjao, a i onaj krajnji o nezavisnosti Republike. No, želje i maštarije su jedno, a realnost i stvarno stanje na terenu posve drugo.
Zapravo, iz ovih učestalih predsjednikovih istupa, u kojima je referendum postao jedna od najčešće upotrebljavanih riječi, samo provejava da je Predsjednik u ozbiljnim problemima, te da je pozivanje na referendume po raznim pitanjima zapravo samo njegova očajnička politička mantra, kojom želi kupiti socijalni mir, te nastoji prigrabiti sebi još malo vremena u grčevitoj borbi za opstanak na političkom tronu RS.
Nije lako predsjedniku, novci od privatizacije već počinju nestajati, razvojnih projekata i investicija je sve manje ili ih je proždrljiva korupcijska hobotnica odavno proždrla, ekonomija lagano ali sigurno krahira, sve je više nezadovoljnih i nezaposlenih, cijene osnovnih životnih namjernica iz dana u dan rastu, a primanja sve više opadaju, fondovi za penzije i duga socijalna davanja presušuju. Sve to zajedno uslovljava i vodi ka sve većem siromašenju građana Republike, što će za krajnji proizvod imati masovne socijalne nemire i pobune.
A kada dođu nemiri i pobune, kada ustane obespravljena kuka i motika, natjerana praznim trbusima, nemogućnošću pristojne egzistencije i prehranjivanja, onda ne pomaže nacionalistička retorika, onda nema zavadi među narodima, nema priča o lažnim nacionalnim interesima i referendumima.
Tada dolazi samo, kao neminovnost, pad u blato i otpremanje na smetljište istorije svih onih koji su otimali narodni hljeb.
Pa Vi predsjedniče na referendum, izjasnite se konačno!
NAPOMENA AUTORA:
*'Imajući na umu da na ovu vrstu pisanja, te pokazivanja stvarnog ekonomskog stanja u RS, veliki broj čitatelja iz Federacije, zavedeno lažnom slikom o stabilnosti koju im, jednako kao u RS, serviraju njihovi politički vladaoci, likuje i raduje se. Stoga, želim upozoriti da ekonomska propast jednog bh entiteta uslovljava neminovnu propast i drugog. Toga radi, narodi, građani, jedini spas jeste u zajedničkoj borbi za prava obespravljenih i poniženih!'
(BLIN MAGAZIN)
VEZANI TEKST:
BLIN NA TRIBINI 'REPUBLIKA SRPSKA - NA DOBROM PUTU': Intervju sa predsjednikom Miloradom Dodikom