Piše: Vlastimir Mijević

U međuvremenu se štošta promijenilo. U BiH se više ne posmatramo preko nišana, ali se ipak još gledamo ispod oka. Rane sporo zarastaju. A i kako će kad se svako malo s političkih visina među ljude ubacuje kost mržnje, ne bi li se opet gložili, pa i do krvi.

Milorad Dodik jedna je od javnih ličnosti koja najčešće zapada u tu vrstu podsticanja međunacionalne zavade i stvaranja utiska da se ovdje nikad više ne može živjeti zajedno. U proteklih pet-šest godina u više navrata on je tu svoju tezu plasirao na primjeru Sarajeva, koje je za njega "prokleta avlija" ili Teheran, kako se nekoliko puta izrazio.

Dodikov je cilj jasan: ogaditi Srbima glavni grad BiH i, štaviše, obeshrabriti ih da u njega uopšte dolaze. Evo, ni srpski funkcioneri na radu u državnim institucijama smještenim u gradu na Miljacki, prema Dodikovim riječima, ne osjećaju se sigurno, uprkos svim privilegijama i fizičkom obezbjeđenju koje uživaju. Stoga će im njihov vođa, kako je najavio, izgraditi udobno utočište u dijelu grada koji pripada Republici Srpskoj.

Jasno je kakvu poruku na ovaj način Srbima šalje njihov predsjednik. I ne samo on nego i njegov najbliži saradnik Nikola Špirić, koji je nekoliko dana ranije izjavio da se iz Federacije neprestano širi mržnja prema Srbima.

Dodik i Špirić, međutim, ne govore o stvarnom stanju. Oni govore o svojim pritajenim željama - o mržnji kao trajnom obilježju međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini.

Kad se ljudi mrze, razdvajanja i ograde neminovno su rješenje. Upravo to Milorad Dodik, ustvari, i priziva svojom inicijativom o izgradnji specijalnog objekta za tobože nezaštićene srpske državne funkcionere na radu u Sarajevu. Naizgled sitnica, i ona je u službi velikog projekta cijepanja Bosne i Hercegovine, koji je Dodik naslijedio, ali ga se drži baš kao da je iz njegove glave izašao.

Avaz/DEPO PORTAL/a.k.