Piše: Nataša DRAKULIĆ (Beograd)
Prošle godine, negdje otprilike u ovo vrijeme, ukazala mi se čast da upoznam Abdulaha Sidrana. Sjećam se kao juče, jutro je osvanulo s kišom, a valjalo je vozito stotine kilometara, ali ništa me nije moglo spriječiti. Sidran je za nas scenariste - Bog i Tito, kako se gleda na stvari. Veliki sam fan njegovog djela, ne samo scenarističkog, ali posebno "Oca na službenom putu". Time mi je još draže što sam preksinoć imala prilike da vidim briljantan nastavak i drugi život tog djela izvan antologijskog filma. I Avdu kojeg je beogradska publika pozdravila s mnogo emocija, ali haj'mo ispočetka.
 |
|
Oliver Frljić - definitivno veliki reditelj! Rediteljska poetika Olivera Frljića sagradila je novi svijet na temelju poznatog teksta i on više nego opravdava svoje postojanje. Definitivno, veliki reditelj. Rješavanje takozvanih masovnih scena davanjem dvostrukih uloga (nije slučajno da isti glumac igra i partijske apartčike i sveštenika - ideologija samo mijenja formu), potom sjajna muzika sa songovima koje je reditelj lično napisao i gomila detalja koje je nemoguće pobrojati u ovom kratkom tekstu, dokazuju da ne treba brinuti za teatarsku budućnost u regionu. |
Nije se lako uhvatiti ukoštac s velikim djelima, posebno s onim čije je oživljavanje u nekom drugom žanru postavilo visoke kriterije u svakom segmentu i otuda onome ko je odlučio da se radi ova predstava treba čestitati na smjelosti. Da dotaknemo samo glumu u filmu gdje je svaka uloga gotovo pa antologijska - Miki Manojlović, Mirjana Karanović, Mustafa Nadarević, Mira Furlan, Pavle Vujusić, Emir Hadžihafizbegović i drugi ostvarili su nezaboravne role. Od preksinoć, uz "Oca na službeno putu, neizostavno će se vezivati i me Vlastimira Đuze Stoiljkovića. Bilo je skeptičnih koji su iz novinskih najava zanli da će ulogu dječaka Dine igrati uptavo Đuza i vjerovatno očekivali neku narativnu strukturu, ali predstava je sve samo ne to - ona je aktivna, dinamična, puna songova i sat i po vremena prođe kao čas i na film više ne mislite. Veliko dramsko djelo u novom, drugačijem obliku potpuno je zasebna i magijska priča koja gledaoce odmah uvuče u sebe. Dino je akter i ravnopravni učesnik većine scena, u nekima su i druga djeca Kerim i Maša, ali se ni u jednom trenutku ne osjeća razlika - Đuza s lakoćom igra dijete sve do samog kraja kada će se u briljantom mononologu, kojim doziva Mašu koje odavno nema, iskazati sva gorčina i tuga nad promašenim godinama, pogrešnim i besmislenim ideologijama, životom u kojem smo mi uvijek više očekivali nego što smo umjeli sami sa sobom se dogovoriti kako bismo živjeli. A kamoli sa drugima.
 |
| U predstavi "Otac na službenom putu" igraju: Vlastimir Đuza Stojiljković, Gligorije Marinković, Branislav Trifunović, Hana Selimović, Feđa Stojanović, Ivan Jevtović, Aleksandra Janković, Nikola Jovanović, Tanja Petrović, Miloš Klanšček, Aljoša Vučković, Danica Maksimović, Jelena Blagojević, Nina Raca, Erol Kadić, Miodrag Krstović i Irena Popović. Za kostimografiju je bila zadužena Sandra Dekanić, scenografiju Marija Kalabić, muziku Irena Popović, dramaturginja je Jelena Mijović, lektor Radovan Knežević i asistent reditelja Jovana Tomić. |
Rekli bi neki, tema "Oca na službenom putu" nije više više aktuelna - davno su prošla vremena u kojima sae Partija i Tito (ili kojim već redom) miješaju u naše živote, i očevi više ne idu na službena putovanja, a u međuvremenu su im se desile i gore stvari. Ipak, tema, zahvaljujući režiji Olivera Frljića, više nego korespondira sa današnjim vremenom - predstava upozorava i opminje da će nas, kao junake porodice Zolj i njihove sapatnike, ovo moderno vrijeme s dnevnim promjenama od tsunanija i režimskih prevrata do društvenih mreža prosto pregaziti i oduzeti nam šansu da išta suštinski proživimo.
Mnogo se emocija otvorilo presksinoć i Ateljeu 212. Na kraju, sa doličnim ansamblom Ateljea 212, gdje se, uz Đuzu Stoiljkovića, posebo izdvaja i mlada Hana Selimović, publici su se poklonili i reditelj i Abdulah Sidran. Sasvim zasluženo, jedan je napisao djelo testamentarne vrijednosti, drugi mu je udahnuo novu dimenziju. Ovoj predstavi se samo poželjeti može da dođe do što više ljudi. Velikim piscima kao što je Sidran svako novo iščitavanje djela samo ide u prilog i oni još više rastu.
(Dnevni avaz)