Džamija Ferhadija, srušena 07.05.1993.

Piše: Dragan Bursać 6uka

Na domaćem tlu. Red je i kulturno krenuti iz svog dvorišta, prije bilo kakvog pominjanja Sarajeva.

Emil Vlajki, zakleti desničar, Srbin, Jevrej, i ko zna šta sve ne, bukvalno preko noći je postao potpredsjednik Srpske iz reda hrvatskog naroda. Dakle, čovjek je Hrvat.

Prema tome, posao mu je, logično, da se bavi pitanjem Hrvata u Republici Srpskoj. Ali, logike malo ima u našem džematu. Vlajki se bavi isključivo Federacijom, Sarajevom, ,,islamskom najezdom” i ostalim teorijama zavjere koje ne spadaju u opis njegovog posla. I medijski je sveprisutan.

Teško je ovih dana ne upratiti Emila Vlajkija. I kad ga ne želite vidjeti, ubaci se u televizijski kadar, kao što je bilo na konferenciji o položaju Hrvata u BiH održanoj u Banjaluci. Na konferenciji na kojoj su mu učesnici osporili legitimitet istinskog predstavnika hrvatskog naroda.

I kad ne želite da pročitate bilo šta, ponudi vam još jedan intervju. Iznova i iznova. Međutim, par njegovih poslednjih izjava u određenom smislu zaslužuju pažnju.

Evo o čemu se radi.

Potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda tvrdi da ,,je u današnjem Sarajevu, sa oko 95 odsto Bošnjaka, islamska religija postala nametnuta javna stvar, izuzetno agresivna prema preostalom, sve manjem nemuslimanskom življu.“

"Islam je uveden u dječje vrtiće, vode se vjerske kampanje protiv Deda Mraza, na žene se utiče da nose hidžab, vjerski poglavar fizički izjednačava Bošnjake sa Turcima, a o Turskoj se govori kao o 'duhovnoj majci Bošnjaka', televizija Al-džazira je već tu, vehabije se vojnički organizuju, intelektualne asocijacije i političke partije, bez obzira na naziv, su proislamske, a hrišćani, Srbi i Hrvati, se prokazuju kao agresori na BiH", naveo je Vlajki u saopštenju povodom protesta ,,vehabija” u Sarajevu.

Kao potpredsjednik, dakle, kao zvanični predstavnik jednog naroda Emil Vlajki mora koristiti zvanične podatke, a ne subjektivnu procjenu.

Vlajki je ,,zabrinuto” podsjetio da je u nekadašnjem multietničkom i multivjerskom Sarajevu živjelo 43 odsto muslimana, 34 odsto Srba, osam odsto Јugoslovena, sedam odsto Hrvata, te nešto Јevreja i ostalih.

Ako se već odlučio baviti ovom problematikom, zašto gospodin Vlajki ne reče kakvo je demografsko stanje u Banjaluci? Prije i poslije sukoba. Pa valjda je potpredsjedniku u interesu da sazna šta se desilo sa njegovim sunarodnicima i ostalim manjinskim stanovništvom za vrijeme rata u Banjaluci. Na domaćem tlu. Red je i kulturno krenuti iz svog dvorišta, prije bilo kakvog pominjanja Sarajeva.

A iz banjalučkog dvorišta su protjerane porodice čija prezimena možete vidjeti na ovom sajtu. Zašto ovaj sajt? Pa, zato što o tim dešavanjima nema bilo kakvih vjerodostojnih podataka, niti je u Srpskoj, usput budi rečeno, provedeno bilo kakvo istraživanje na tu temu ni 16 godina nakon rata. Naravno da sam svjestan prisustva čitave kamarile dušebrižnika koji će ustvrditi kako ih se, eto, dosta vratilo i kako su se u dijaspori obogatili. Ali, zaboga, ti su ljudi protjerani sa svojih ognjišta iz našeg, banjalučkog dvorišta.

Zbog čega da mi pričamo o Sarajevu kada i u Banjaluci imamo te užasne ,,tople ljudske priče” :

,,Došao je red i na moju pokojnu majku kojoj je došao predstavnik grada i upitao je: „jesi li ti biskupova mater, imaš 15 minuta da napustiš kuću ili ćemo te ubiti.“ „Pobogu dijete pa kud ću ja, ovo je moja kuća“. „Nije ovo tvoja kuća, ovo je Velika Srbija „. Ona mu je rekla : „Pa ja sam Velika Srbija, kad sam se rodila, ovo je bila velika Austrija, države dolaze i prolaze, šta to mene briga.Ja poštujem državu,a kakva je to država koja ne poštuje mene? “

Ovo je priča Franje Komarice, biskupa Banjalučkog, koji je uživao kakvu-takvu zaštitu u ratu pa mu se opet majci desila neprijatnost i protjerivanje.

Zašto se gospodin Vlajki ne pozabavi tom i takvom pričom u našem, svom, dvorištu?

,,Napomenuvši da je islamizacija Balkana u punom toku i da bi, prema tvrdnjama nekih naučnika, njegova islamizacija bila dovršena do 2050. godine, potpredsjednik Srpske upozorio je da problem na evropskim prostorima, nastaje kada se islamska religija i njene civilizacijske karakteristike nastoje nametnuti onima koji toj civilizaciji ne pripadaju.”, izjavljuje Vlajki za prorežimske medije. Da ne kažem izvaljuje.

Profesor se u gore navedenoj izjavi poziva na sumanutu Hantingtonovu knjigu ,,Sukob civilizacija”, koja je naučna koliko i arheološki rad Semira Osmanagića.

Tu istu knjigu u koju se kune prof. Vlajki, blago rečeno je dekonstruisao i sahranio Edvard Said, jedan od ponajboljih kulturologa u svijetu. Inače hrišćanin, arapskog porijekla, ako je to nekom uopšte bitno. Valjda bi prof. Vlajki to morao znati. Opet, ako je to nekom uopšte bitno.

I kao da mu sve to nije dosta, potpredsjednik Vlajki kaže:

"Јudeohrišćanstvo je izvor svega pozitivnog ostvarenog unutar (i od) naše civilizacije. U prvom redu mislim na mojsijevski univerzalni moral, Kantov moralni imperativ, na univerzalna ljudska prava, kao i na praktične aspekte hrišćanstva sadržane u socijaldemokratiji. I te vrijednosti postoje i razvijaju se bez obzira na određenu prljavu praksu Zapada koja ozbiljno stavlja u pitanje vlastita civilizacijska dostignuća."

Asocira li vas ovo na nešto ili nekoga? Da, da, malo sjeverozapadno, sa one strane Alpa, prije osamdesetak godina, jedan slikar u pokušaju  imao je slične rasudne konkluzije.

Nego, hoćemo li se još uvijek praviti slijepi, kao prije dvije godine kada je gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović potvrdio da je promotivna turistička brošura Grada povučena sa banjalučkih ulica prije održavanja Svjetskog prvenstva u raftingu zbog ,,greške koju je očigledno neko zlonamjerno uradio“.

Zapravo, u prvom izdanju banjalučkog turističkog časopisa stajalo je da je  "prema procjenama, tokom posljednjeg rata Banjaluku, u kojoj inače nije bilo ratnih dešavanja, moralo napustiti oko 80.000 uglavnom Bošnjaka i Hrvata, te da je na Manjači bio smješten jedan od najvećih koncentracionih logora tokom rata".

Do kada ćemo istinu i istine nazivati greškom? Ili, ako je već greška, kad će gradski oci formirati bilo kakvu relevantnu komisiju koja bi utvrdila tačan broj protjeranog nesrpskog stanovništva iz Banjaluke, da se više ne frljaca ciframa ko stigne?

I  šta ćemo sa preko 1500 protjeranih banjalučkih porodica, koliko navode na gore pomenutom sajtu, u nedostatku zvaničnih podataka? Da ih ostavimo statističarima koji će se prepucavati tuđom nesrećom uvijenom u foliju postotaka?

Da pričamo o multietničkoj Banjaluci? Bilo bi lijepo, ali od bajki se ne živi.
Ili kao ljudi da se pogledamo u oči i krenemo od svog dvorišta?

Mene je često sramota koliko je moje devastirano i zapušteno. A vas? Ja svoje plijevim, proljeće je na vratima.
Ili je vaše, baš onako, vama potaman čisto?

DEPO PORTAL/a.k.