Piše: Lučiano Kaluža iz Teslića
(dugogodišnji aktivista civilnog društva, kritičar predstavničke i zagovornik participativne demokratije)
Bojkot kao kolektivizacija svijesti / Konformizam civilnog društva
Ne tako davne 1933. godine, na Berlinskom trgu u Njemačkoj, nacisti su spalili 20.000 knjiga. Te knjige su spaljene samo zato što je tadašnja nacistička ideologija smatrala da su “degerativne” i da nanose trajnu štetu “arijevskoj” naciji. Većina Nijemca je to tada zdušno podržavala jer su smatrali da se nacionalno pročišćenje mora vršiti i kroz kulturološki aspekt jer je to jedan od najbitnijih faktora koji doprinosi samoizgradnji kolektivne svijesti. Paljenje knjiga je samo posljedica jedne morbidne ideje koja je nanijela trajnu štetu Njemačkom narodu koji bi se rado, da postoji i najmanja teoretska mogućnost, rado odrekao tog dijela svoje istorije. Doduše, tada nije bilo organizacija civilnog društva koje bi svoje akcije usmjerile protiv ovakvih postupaka. Nije bilo ni potrebe za takvim organizacijama jer je kolektivna nacistička ideja bila zasnovana na jedinstvenim stavovima koji su unaprijed određivali svijest i ponašanje pojedinaca u takvoj zajednici.
U današnjem BiH društvu, kolektivizam je prisutniji nego ikada. Pripadnost ovom ili onom narodu je podrazumijevana kategorija u koju se svako od nas automatski postavlja. To je najgrublja odlika totalitarnih režima. Iz tog podrazumijevanja proizilazi nacionalističko i šovinističko ponašanje prema drugima koje se često manifestuje kroz različite segmente, pa i kroz sport, obrazovanje i kulturu. Drugačije se smatra neprijateljskim do te mjere da se ponovo podgrijavaju lomače za koje smo smatrali da su davno ugašene.
Poziv na bojkot filma “Montevideo Bog te video” je lomača, ništa drugo nego nacističko spaljivanje knjiga, kolekivizacija svijesti i konačno ubijanje slobodarskog duha u RS. Ne zamjeram stanovnicima RS što nisu hrabro istupili i suprostavili se ovoj suludoj ideji, jer su oni upravo u ovoj kolektivizaciji natjerani da preživljavaju onako kako samo oni znaju, pokušavajući vratiti ratu kredita i platiti račun za struju, zamjeram organizacijama civilnog društva, svojim kolegama i prijateljima, koji su svoj život podredili jačanju civilnog društva, zamjeram slobodnoj svijesti ako kao takva više i postoji.
Niti jedna nevladina organizacija iz RS nije javno istupila i reagovala kada se tražio i još uvijek traži bojkot filma. Niti jedna nije imala dovoljno hrabrosti da se suprostavi još jednom elementu u nizu suludih ideja kojih ćemo se sigurno željeti odreći za 50 godina, kao što to sada čine neki drugi narodi. Možda, kako god licemjerno zvučao jer sam i sam aktivista u nevladinom sektoru, da se raspisao kakav poziv za podnošenje projektnih prijedloga, koji bi za cilj imao, ako ništa barem osudu ovakvih ponašanja, neka organizacija bi se javila i “implementacijom projekta” reagovala na sve ovo. Poražavajuća je i činjenica da je većina medija podržavala poziv na bojkot, dajući tome dimenziju opravdanog i potrebnog. Ništa, ali apsolutno ništa nisu uradili kako bi ovaj naum diskreditovali i javno osudili.
Zašto smo postali ovo što smo postali i da li je sljedeći korak javna osuda svih knjiga, filmova i svih onih koji drugačije misle? Šta u ovom haosu rade nevladine organizacije? Smisao civilnog društva upravo i jeste u tome da se bore da svijest ostane slobodna, da se ne dopusti njeno zatvaranje i kao što sam već rekao, kolekitivizacija u okviru jedne ideje. To generalizovanje je osuđeno na propast, na stogodišnji prezir i sram budućih generacija. Ako civilno društvo nije još uvijek shvatilo da je ovakvo ponašanje kap koja je prelila čašu, onda se nalazimo u dubokoj jami u kojoj još dugo neće doći ni tračak svjetlosti. Ako je to tako, onda iz toga proizilazi da je jedini cilj ovih organizacija konformizam ili svrha samim sebi. Trećeg nema.
Ko će onda spriječiti širenje ovakve mržnje, koju mogu smatrati samo korak od ponovnih stavljanja nekih novih “žutih traka” oko ruku građana. Nezamislivo je da se u Evropi u 21. vijeku traži fizička zabrana, kako se film ne bi emitovao!? A što je paradoks u svemu, smisao filma i jeste u promovisanju vrlina koje ovaj narod ima, a koje su elite koje provode ideju kolektivizacije smišljeno gurnule u zapećak. Ovo čime se narod sada sluđuje, nije ništa drugo do zastrašivanje kako bi politički i drugi predvodnici i dalje mogli suvereno vladati i bogatiti se.
Pozivam predstavnike civilnog društva, radnike iz oblasti kulture i obrazovanja da javno osude sve one koji pozivaju na bojkot filma. Osudom bi jasno naglasili da ne žele da žive niti da pripadaju društvu u kojem se ispravnost zasniva na ideologiji bojkota!
(BLIN MAGAZIN)
PREPORUČUJEMO JOŠ: KOLUMNA ĐORĐA KRAJIŠNIKA - Kako Udruženja žrtava rata postaju dželati zdravog razuma