Mjere: 86-63-91   Visina: 177   Kosa: Crna   Oči: Smeđe   Konfekcija: 38   Obuća: 38   Agencija: ABC MODELS

Razgovarao: Edin BARIMAC

Njegica Balorda, Miss Bosne i Hercegovine za 2004. godinu, odlučila je konačno da spakuje kofere i otputuje u Tursku gdje će pokušati osigurati svoje mjesto na modnoj sceni, jer kako kaže "sada ima mnogo više vremena nego prije". Sve ove godine tvrdi da je ostala ista ona Njegica kakva je bila i prije nego što je ponijela titulu najljepše-svoja, na zemlji. Ne voli nage fotografije i kaže da se ne bi nikada tako fotografirala, a neispunjena želja joj je skok s padobranom iz aviona.

Gospođice Balorda kako bi opisali period od 2004. godine kada se ponijeli lentu najljepše Bosanke i Hercegovke, pa do danas? Koliko se Vaš život promijenio?

Moram da kažem da se promijenilo puno toga osim mene. Dosta sam zrelija, imam mnogo više obaveza i iskustva, nego što bih ga možda imala da nisam prošla kroz to, ali sam ostala ista ona djevojka kao i prije te titule u smislu da čvrsto stojim na zemlji i da me slava, ako to tako mogu da nazovem, ni u jednom momentu nije ponijela, na šta sam posebno ponosna.
 
Posljednjih godina uglavnom se pojavljujete samo na sedmicama mode u našoj zemlji. Zašto?

Prvenstveno što sam oduvijek imala jasno postavljene prioritete u svojoj glavi pa je na tom spisku uvijek na prvom mjestu bio fakultet, a pored njega i rad na FTV-u kao voditeljka emisija Folk show i Zvjezdani studio. Osim toga, da se nisam prijavila na izbor za Miss BiH vjerovatno se nikad ne bih ni bavila modelingom ali su čelni ljudi agencije ABC models vidjeli da imam afinitete i za to pa sam tako i usla u svijet manekenstva.

Uskoro će te ipak napraviti iskorak. Putujete u Tursku. Šta očekujete od tog puta, koliko namjeravate ostati? O čemu se konkretno radi?

Da, sad imam mnogo više vremena i kad sam već u tome bilo bi šteta da propustim priliku i ne vidim da li mogu da postignem neki uspijeh i izvan BiH. Moj boravak u Turskoj će trajati najmanje mjesec dana i nadam se da ću se vratiti zadovoljna, u smilsu da ću ostvariti kontakte što je i najbitnije, da ću biti zapažena bez obzira što je to ogromno tržište, ogromna konkurencija, ali pored dobrog book-a, vjera u sebe i faktor X su ponekad presudni u ovom poslu, a ja idem upravo sa tim.

Ima li straha od Istambula? Ipak je to veliki grad, metropola?

Ne, naprotiv, jedva čekam da ga upoznam i obiđem neke od njegovih znamenitosti kao sto su Aja Sofija, Plava džamija, Topkapi palata i druge. Osim toga imaću svog vozaća tako da neću morati da koristim gradski prevoz i da na taj način možda budem izložena nekim opasnostima.

Je li modeling oduvijek bio među Vašim priporitetima? Kako je sve počelo?

Pa kao sto sam već rekla sve je počelo zahvaljujući izboru za Miss BiH i za mene je modelign nešto u čemu uživam dok radim ali nikad nisam mislila da je to nešto što će mi obezbijediti budućnost tako da sam se posvetila drugim stvarima, a na njega gledam kao na hobi, jer da je suprotno vjerovatno bih odavno radila negdje vani i ozbiljnije se posvetila tome.

Šta je to u modeling što većinu djevojaka privlači taj poziv?

Mogu da kažem šta je mene privuklo, a to je ljubav prema fotografiji, tih par sekundi na pisti gdje imate priliku da na najbolji mogući način prezentujete to što nosite, zatim mogućnost da putujete, nova poznanstva... Ukratko, ako volite taj posao, imate priliku da spojite lijepo i korisno.

Koliko X faktor utječe na uspjeh na modnoj sceni?

Jako puno jer ponekad sam izgled nije dovoljan i onda ključnu ulogu ima X faktor. Mada, rekla bih da je faktor X bitan u skoro svim poslovima, ne samo u manekenstvu.

Koliko radite na sebi i koliko zaista ovaj posao zahtijeva ličnosti?

Čini mi se ne onoliko koliko bih trebala. Ovaj posao zahtijeva da izgledate savršeno u svakom trenutku tako da su potrena velika odricanja, disciplina kad je u pitanju redovno vježbanje i održavanje figure, ali ja sebi ponekad dam slobodno i prepustim se čarima hrane, sobzirom da sam veliki gurman. Na svu sreću metabolizam još uvijek radi u moju korist, a naslijedila sam i gene na kojima bi mi mnogi pozavidjeli.

Mnogi će reći, manekenstvo je mačiji kašalj- prošetate pistom, ili stanete pred objektiv  i to je to! Koliko je zaista težak ovaj poziv?

Činjenica je da nije lak. čak ni ta šetnja pistom nije laka jer njoj prethodi jako puno posla i pripreme koje ponekad traju i po par sati i poslije svega toga morate da iznesete model. Često se presvlačimo nekoliko puta u rekordno kratkom vremenu i sve to mora da bude savršeno kako bi dizajner bio zadovoljan. Snimanja takođe znaju da budu jako naporna jer se često radi po različitim vremenskim uslovima ali to ne smije da se vidi na fotografijama. Ipak, ako volite to da radite i nije toliko teško...

Zadnji photosesion radili ste sa poznatim banjalučkim fotografom Aleksandrom Arsenovićem. Koja je bila ideja vodilja fotografa, gdje se snimalo i kakve su fotografije?

Da, radila sam fotografije u Banja Luci sa njim i njegovim timom saradnika. Do tada nismo sarađivali, ali sam pratila njegov rad i znala sam da ćemo napraviti odlične fotografije. Snimanje je potrajalo ali vrijedilo je. Neke od tih fotografija možete i da vidite pa procijenite sami da li je photosession bio uspješan (smijeh).

Koliko su ovdašnji fotografi zahtjevni? Skim najradije surađujete?

Pa ako imate dobru komunikaciju sa fotografom i ako vam on tačno zna objasniti šta od vas traži onda je sve lakše, ali veliku ulogu igra i samo iskustvo manekenke. Ja sam sarađivala sa mnogim našim fotografima i za sve njih mogu da kažem da su zaista profesionalni, ali uvijek bih rado ponovila saradnju sa Caponeom, Vanjom Lisac i maločas pomenutim Aleksandrom Arsenovićem, upravo zbog te komunikacije i atmosfere u toku snimanja.

Svakako da sam poziv donosi i brojne izazove kako one koje će djevojku, pa i mladića, odvesti u pozitivnom smijeru tako i u negativnom. Je li se Vama nekada dogodilo da budete na takvoj raskrsnici?

Ja do sad zaista nisam imala neka neprijatna iskustva koja bih mogla da navedem kao primjer, a mislim da je to zbog toga što imam stav koji jasno daje do znanja da nisam naivna i jedna od onih djevojaka koje se samo smješkaju i misle da je ljepota jedino što im treba u životu.

Kada bi Vam ponudili da se fotografišete goli da li bi pristali i pod kojim uvjetima?

Nikad nisam bila pristalica potpuno nagih fotografija, jer smatram da fotografija na kojoj se sve vidi i nema neku težinu.

Jesu li manekenke/manekeni, modeli, sponzoruše? Kako gledate na tu svojevrsnu pojavu u društvu?

Iskreno ne znam šta da kažem. To mišljnje je toliko zastupljeno da moj odgovor vjerovatno neće ništa promijeniti ali moje mišljenje je da sponzoruša ima i biće ih uvijek, i to u svim krugovima. Najviše ih povezuju sa manekenkama, ali evo ja vam tvrdim da u mom okruženju ni jedna djevojka nije takva. Naprotiv, skoro sve moje prijateljice koje se bave manekenstvom studiraju ili su već diplomirale tako da imaju mnogo pametnija posla od traženja "sponzora".  Tužno je samo što zbog pojedinaca sve mankenke stavljaju u isti koš. Ne treba generalizovati stvari, jer nije uredu ako kažemo "svi su muškarci isti" ili "sve su manekenke iste"...

Estetska hirurgija? Da li bi mijenjali nešto na sebi i šta bi to bilo?

Za sad sam zadovoljna kako izegledam tako da se ne bih podvrgavalam nekim hirurškim zahvatima, ali ne osuđujem to, naprotiv. Pogrešno je što najveći broj ljudi kod nas pod estetskom  hirurgijom podrazimjeva samo ugradnju silikona. U nekim zemljama ljudi češće posjećuju estetskog hirurga nego mi stomatologa, ali to je samo stvar kulture i finansijske situacije. Čini mi se da je to kod nas još uvijke pod nekom osudom ali baš se pitam kakav bi stav ljudi imali da svako sebi može priuštiti neku korekciju, ulkoliko mu je potrebna.

Gdje bi se preselili zbog ljubavi? Da li bi učinili neki recimo “radikalan” iskorak zbog te osobe?

Ja vjerujem u ljubav i da ste me to pitali  prije nekoliko godina, kad sam bila mlađa, vjerovatno bih rekla da bih zbog ljubavi otišla bilo gdje, ali bukvalno. Sad... pa i sad bih otišla bilo gdje, zbog voljene osobe bih promijenila i kontinent, ALI ako bi ta promjena bila na bolje.

Jedno vrijeme ste se okušali i u voditeljskom poslu. Kakva iskustva nosite?

Da, radila sam kao voditelj i nosim zaista lijepe uspomene iz tog perioda. To je bilo izuzetno vrijedno iskustvo, a nadam se da neće ostati i jedino. Dosta sam naučila, i voljela bih da to znanje i iskustvo proširim kroz jos neke televizijske projekte.

Možemo li očekivati Njegicu ponovo na malim ekranima u nekoj svojoj, autorskoj, emisiji? Šta bi to konkretno bilo?

Pa ja bih voljela. Planirala sam, po povratku iz Turske, da nešto počnem raditi po to pitanju. Ne znam da li će odmah biti autorska emisija, pošto sam perfekcionista smatram da bih trebala još da radim na sebi prije nego što se upustim u tako nešto, ali u svakom slučaju voljela bih da bude zabavnog karaktera. Možda neki talk show, muzička ili modna emisija, neki program uživo... Ima dosta toga što bih voljela da radim.

Kako modna scena izgleda danas u BiH? Koji su nedostaci, prednosti, ako ih ima?

Moja želja je da bude mnogo bolja ali da bi se to postiglo potrebno je mnogo više sredstava tako da je, sa ovim čime raspolažemo, više nego dobra.

Jeste li ikada pokajali što ste kročili u modni svijet?

Ne, nikada, a ne znam ni zašto bih jer u tome nema nista loše, naprotiv. Moje dosadašnje iskustvo vezano za manekenstvo je uglavno pozitivno tako da se nisam pokajala.

Koja je Vaša poruka djevojkama koje se namjeravaju baviti ovim poslom?

Budite uporne, disciplinovane, ne zapostavite obrazovanje (jer ovo je nešto što dođe i prođe), i iskoristite svaku priliku da putujete jer je upravo to najljepši i najvrijedniji dio ovog posla.

(DEPO PORTAL)