Oficijelna zastava Bosne i Hercegovine u periodu od 1992. do 1998. godine

Bila mi je čast. Od uzbuđenja sam jedva zaspao, a iz istog razloga probudio sam se rano. Lijepo sam se sredio. Obukao sam najljepše stvari, pa i odjelo. Svoju dugu kosu svezao sam u rep kako bih izgledao pristojnije u očima starijih komšija. Prostorije MZ bile su izljepljene plakatima na kojima je pisalo “Za nezavisnost”, “Kontinuitet”… Već tada promoviran je grb sa ljiljanima i nalazio se na jednom od postera. Čim je glasačko mjesto otvoreno, ljudi su počeli dolaziti. Svi su bili sređeni i veseli. Među prvim glasačima bio je gradonačelnik Sarajeva, a zajedno sa njim i posebni izaslanik Evropske zajednice. S gradonačelnikom sam bio u odličnim odnosima, a naša Predsjednica MZ je nešto pričala što nisam zaboravio, ali ne znam ponoviti jer ni tada nisam baš najbolje skontao o čemu priča. Uglavnom, čitav dan je ponavljala “Jesil vidio kako sam ono ispričala. I Hamo i onaj stranac su bili u čudu. Onaj bilesi zin’o ko peš, ibreteći se kako ja to pametno pričam”. Bila je to lijepa prilika da se upoznam sa svim svojim komšijama, a ono što mi je ostalo u posebno lijepom sjećanju je činjenica da sam taj dan sreo i komšiju Gorana, Zorana, Tončija, Adnana, Midhata, Veru…Cunija, kasnije jednog od najhrabrijih naših policajaca na Općini Stari grad. Glupo mi je to i govoriti, ali on je bio Srbin… Istina je da veliki broj Srba u BiH nije izašao na izbore, ali je laž reći kako Srbi nisu glasali za nezavisnu BiH. Poznajem mnoge koji su smatrali da je to i po njima “nažalost, ali jedini način da se izbjegnu dodatni problemi u BiH”. Bili su u pravu. I još nešto, drugi dan, u popodnvenima satima za vrijeme pauze stajao sam sa prijateljem kod Parlamenta BiH. Dok smo stajali ugledao sam auto koje je prolazilo Marin dvorom a iz kojeg je bila izbačena srpska zastava. Prijatelj je prilično zgranut ovom scenom, rekao: “Ovaj je lud! Ovog će neko ubit…” Tako i bi!!!

Malo kasnije javljeno je kako je ubijen srpski svat na Čaršiji. Bio je to navodni povod blokadi grada. Postavljene su barikade!!! Sve je izgledalo suludo. Ipak, u zraku je postojala neke energija vrlo specifična za to vrijeme. Kao da je zrak bio drugačiji. Ili smo ga udisali punim plućima osjećajući kako će ga uskoro ponestati. Sjećam se da sam navečer bio u Parlamentu, čekajući rezultate izbora. Bilo je jasno da je Referendum uspio. Šetajući prema kući, iz ne znam kog razloga imao sam osjećaj kao da me neko sve vrijeme drži na nišanu. Prešao sam Vrbanja most, a samo nekih pola sata nakon toga ušao u kuću. Na TV “Dobrim vibracijama” uživo su emitirani snimci sa mosta koji sam prošao možda nekih pola sata ranije. Vidjele su se siluete naoružanih ljudi sakrivenih iza kontejnera za smeće. Nisam zaspao cijelu noć. Ujutro sam hodao po komšiluku i razgovarao o nevjerovatnoj slici sa televizije. Izgledalo je potpuno nadrealno. Nije se nazirao način kako će se sve to razriješiti, pa sam odlučio da odem malo prileći. Kada sam se nekoliko sati kasnije probudio sve se razriješilo. Barikada se uklonjene i sve se vratilo u normalu. Kao da se ništa nije dogodilo…

Na referendum je izašlo 63% glaača, a za nezavisnost je glasalo 99,4%. Tadašnji predsjednik Alija Izetbegović je proglasio nezavisnu Republiku BiH. Iz naziva je izostavljena riječ “socijalistička”. Prva zemlja koja priznaje BiH bila je Bugarska, a potom se redaju jedna za drugom.

27. marta 1992 vodstvo SDS-a, mimo zakona proglašava formiranje Republike Srpske, a koja je obuhvatala oko 65% teritorije BiH.
6. aprila u toku antiratnih protesta teroristi SDS-a počinju pucati na nenaoružane civile iz pravca Jevrejskog groblja i iz hotela Holiday inn. Suada i Olga su prve žrtve, a ubijene su na Vrbanja mostu. Čitav dan sjedim ispred televizije. Vidim na TV-u kako iznad Parlamenta prolijeće avion JNA. Samo tren poslije isti avion vidim sa svog prozora. Uzima kameru i pratim ga… Shvaćam da postajem “akter” filma koji će trajati skoro 4 godine. Opet sam pokušao zaspati, u nadi da će se sve razriješiti kad se probudim, ali to ovaj put nije upalilo.

Naprotiv!!!

Slijedeći dan stiže priznanje BIH od strane SAD i Evropske zajednice. Širom BiH počinju progoni nesrpskog stanovništva. Početkom maja BiH priznaje i Rusija, a slijedeći dan dolazi do potpune blokade grada. Drugi dan maja sam predobro upamtio. JNA je uskoro proglašena okupatorskom vojskom.

27. maja 1992. je priznata za članicu UN-a…Sjećam se zgužvane zastave koju podižu na East River-u!!!
Tih dana smo bili beskrajno popularni u medijima, pa nije ni čudo da je sarajevska grupa TMINA na koncertu Rock Under The Siege predstavila hit čiji tekst je bio:"Sky News,oni tebe vole, CNN, jebu te do zore..."

Tada još uvijek nismo znali da ćemo se jednog dana sjećati svega ovoga. Hvala Bogu, danas živimo u miru, ali i dalje čekamo pravdu!
Ipak, bez obzira na ishod suđenja u Haagu, želim napisati nešto drugo, a to je kako:

Vjerujem,
kako će jednog dana
pravda,
svojim sporim,
ali k'o tuč
teškim,
koracima doći,
i ne radujem se
tome
jer
pravda ne donosi sreću
već
samo
zločincima
zasluženu
kaznu

Blob/DEPO PORTAL/a.k.