Francois Duvalier (Haiti), Saparmurat Niyazov (Turkmenistan) i Rafael Trujillo (Dominikanska Republika)

Piše: Edin PAŠOVIĆ

Ovih dana smo svi svjedoci zbivanja u Egiptu, Tunisu, Libiji i generalno cijeloj sjevernoj Africi i Bliskom Istoku, te putem interneta i medija možemo posmatrati nebuloze luđaka koji se grčevito drže za (u većini slučajeva pozlaćenu) fotelju, pritom tvdreći da su oni u pravu, a cijeli narod države kojom vladaju - u krivu.

Nedavno svrgnuti Hosni Mubarak, diktator Egipta, poznat je po svojoj pozlaćenoj palači koja se smatra jednom od najvećih i najbogatije opremljenih u svijetu, sa brojnim slikama, zlatnim ukrasima i zlatnim satovima. U ovoj zavidnoj kolekciji se nalazi i nekoliko zlatnih kalašnjikova koje mu je svojevremeno poklonio, također okorjeli diktator, Saddam Hussein. Kada bi se Hosni, pak, zaželio malo svježeg morskog zraka, obično se selio u Ras al Tin palaču u Aleksandriji, gdje je noću mogao ležati u 'skromnoj' spavaćoj sobi bogato ukrašenoj zlatnim ornamentima i svilom koja pokriva sve zidove. A kada se narod pobuni, Mubarak uvijek može pobjeći u prijateljsku Njemačku, svojim privatnim Gulfstream avionom, a ukoliko svo to silno zlato ne stane u prtljag, tu je još devet njegovih "poslovnih" aviona, u vrijednosti od 111.160.328,00 dolara.

SADAMOVI KALAŠNJIKOVI: Nedavno svrgnuti Hosni Mubarak, diktator Egipta, poznat je po svojoj pozlaćenoj palači koja se smatra jednom od najvećih i najbogatije opremljenih u svijetu, sa brojnim slikama, zlatnim ukrasima i zlatnim satovima. U ovoj zavidnoj kolekciji se nalazi i nekoliko zlatnih kalašnjikova koje mu je svojevremeno poklonio, također okorjeli diktator, Saddam Hussein.

Ni Ben Ali, diktator Tunisa, nije bio ništa manje skroman. Prije nego što su ga svrgnuli sa vlasti, on i njegova žena, poznata po tituli "Kraljica Kartage" (prethodno frizerka sa skromnim porijeklom i obrazovanjem), zemljom su vladali 23 godine. Njihov zet, Mohamed Sakher El Materi, bio je toliko "uspješan" biznismen (a trebao je biti i Ben Alijev nasljednik da stvari nisu krenule pogrešnim tokom), da je živio u luksuznoj vili uz obalu, u koju su bili ugrađeni stubovi i artefakti iz doba Rimskog carstva, dok su se sladoled i zaleđeni jogurt redovno dopremali avionom iz St. Tropeza u Francuskoj, a društvo mu je pravio tigar u kavezu. Kada su demonstranti počeli sa nasiljem, lokalne sigurnosne snage su im čak sugerirale da ne napadaju policijske stanice već, da slobodno idu pljačkati rezidencije predsjedničke familije. I dok trenutno neki od demonstranata prave akrobacije na zadnjim točkovima motora koje su našli u luksuznim vilama, ostavljajući tragove na pažljivo uređenim engleskim travnjacima ispred tih istih vila, Ben Ali se krije u Saudijskoj Arabiji, gdje je (po neprovjerenim navodima) već preminuo od posljedica infarkta, dok se njegov zet, zajedno sa svojom ženom, skriva u luksuznom VIP apartmanu u Disneylandu u Parizu. Navodno su se prvo skrivali u ambasadi Tunisa u Parizu, ali obzirom da su ih bivši sunarodnjaci brzo zapazili (vjerovatno zbog ogromnog broja pratećeg osoblja koje taj par vodi sa sobom - pratećeg osoblja odjevenog u dizajnersku odjeću i ukrašenog zlatnim i dijamantskim ogrlicama, koje se kreće prema i van ambasade isključivo u luksuznim Mercedes limuzinama), morali su pobjeći u zabavni park.

Libijski predsjednik Moamer el Gadafi, oličenje zloglasne policijske torture, upravo proživljava rasplet svoje 42-godišnje vladavine ovom "arapskom džamahirijom". Da li su ovo i posljednji dani libijskog vođe, znat će se vrlo skoro, te se stoga njime nećemo baviti u ovom osvrtu, već ćemo tu čast ukazati onima koji su već postali podatak iz historije...

A historija je oduvijek bila prepuna primjera psihopata gladnih vlasti, koji samovoljno raspolažu svojom državom kao Munib Ušanović Nogometnim savezom BiH. Često se dešava da neki među njima ne ostaju poznati samo po svojoj brutalnosti, već i po šizofrenom ponašanju i ekstravagantnim zamislima. Ali, umjesto da se sada osvrćemo na antičko doba, Nerona, Konstantina i ostale za koje znamo iz historijskih udžbenika, u prvom dijelu našeg podsjećanja predstavljamo vam trojicu najluđih iz modernog doba.

Francois Duvalier - doživotni predsjednik Haitija

Poznat i kao “Papa Doc”, Francois Duvalier je bio doživotni predsjednik Haitija do 1971. godine. Između ostalog, Papa Doc je tvrdio i da je otjelotvorenje Barona Samedija, duha smrti u Voodoo religiji

Poznat i kao “Papa Doc”, Francois Duvalier je bio doživotni predsjednik Haitija do 1971. godine. Između ostalog, Papa Doc je tvrdio i da je otjelotvorenje Barona Samedija, duha smrti u Voodoo religiji. To je, recimo, samo jedna od osobina kakve bismo željeli vidjeti kod naših domaćih političara (ne uključujući Ibru Spahića).

 Ali opet, ko smo mi da sudimo o nekome u vezi sa religijom koju prakticira? Možda je Papa Doc malo pretjerao kada je natjerao svoje podanike da recitiraju izmjenjenu i prilagođenu verziju molitve “Oče naš”, ali sigurno nije prvi ni posljednji koji se bavio takvim stvarima.

1959. doživio je infarkt zbog kojeg je ostao u komi devet sati, te doživio masivna oštećenja na mozgu. Clement Barbot ga je privremeno zamijenio na poziciji tokom kome, no nakon što je Papa Doc došao svijesti, tražio je da odmah uhapse i privedu Barbota. Njegovi ljudi nisu uspjeli naći Barbota, jer je ovaj u međuvremenu zbrisao petama vjetra, pa su saopćili Papa Docu da se Barbot najvjerovatnije pretvorio u velikog crnog psa. Razumljivo, Papa Doc je potom naredio da se poubijaju svi veliki crni psi u državi, a onda su jednog dana ipak uspjeli naći Barbota. Odrubili su mu glavu, koju je potom Papa Doc zadržao u svom vlasništvu, vjerovatno radi nekih voodoo običaja.

 Potom je 1961. godine zatražio održavanje novih izbora, iako mu je mandat praktički važio do 1963. godine. To je začudilo većinu ljudi, sve do momenta kada je Papa Doc pobijedio na navedenim izborima sa 100% glasova. Najvjerovatnije je te izbore održao samo da bi svima pokazao do koje ga mjere boli briga za stanovništvo njegove države.

Šta se desilo s njim?

Papa Doc je preminuo 1971. godine, prirodnom smrću, ali ne prije nego što je cijelom svijetu objavio da je on lično i personalno odgovoran za smrt Johna F. Kennedyja, a usput i poslao izaslanika na Kennedyjev grob da pokupi zrak u blizini groba, kako bi mogao izmađijati čaroliju kojom bi kontrolisao Kennedyjevu dušu. Sudeći po svemu dosad viđenom, voodoo je zaista interesantna i moćna religija.

Saparmurat Niyazov - predsjednik Turkmenistana

Saparmurat Niyazov: Kako bi zacementirao svoj status među najvećim luđacima na svijetu, naredio je da se u glavnom gradu Turkmenistana sagradi palača od leda. Ukoliko ste bolje upoznati sa geografijom, vjerovatno znate da se Turkmenistan sastoji uglavnom od pustinje!?

Niyazov je imao fetiš prema mijenjanju imena svemu i svačemu. Promijenio je imena mjeseci u kalendaru. Januar je nazvan “Turkmenbashi”, što znači “Otac svih Turkmenistanaca”, što je ime koje je dodijelio samom sebi. Takođe je preimenovao imena dana u sedmici, koji su dobili imena poput “Mladi dan” ili “Spiritualni dan”. Hljeb je preimenovao u “Gurbansoltan”, što je sasvim slučajno ime njegove majke, i što najvjerovatnije upućuje na to da je imao poremećene fantazije u kojima je želio vidjeti kako siromašni ljudi jedu njegovu majku.

 Niyazov je muškarcima zabranio nošenje brade, a voditeljima na TV-u korištenje šminke. Zabranio je i žvakanje duhana i glasovno sinkroniziranje TV-materijala i filmova. Svima onima, kojima je nedostajalo žvakanje duhana, predložio je da žvaču kosti, jer su pune minerala i jačaju zube. Detalje o tome kakve kosti da žvaću i gdje da ih nabave, ostavio je žiteljima Turkmenistana da sami smisle.

Napisao je knjigu pod nazivom "Ruhnama", što znači knjiga duše. Studenti su morali tu knjigu izučavati na univerzitetima, a džamije su je morale 

jednako poštovati kao Kur'an, ili bi im prijetilo rušenje. Učenje te knjige napamet bio je i jedan od preduslova za dobivanje vozačke dozvole. Niyazov je izdao i službeni proglas o tome kako je sklopio pakt sa Allahom, te će svako ko pročita njegovu knjigu tri puta, automatski poslije smrti završiti u raju. Godine 

2005. Niyazov je lansirao jednu kopiju knjige i u svemir, kako ni vanzemaljci i ostali vanplanetarni oblici inteligentnog života ne bi ostali uskraćeni za čitanje tog vanvremenskog djela. Možda je ovo dobar trenutak da napomenem da je Niyazov bio nepismen?!?

Na kraju je, kako bi zacementirao svoj status među najvećim luđacima na svijetu, naredio da se u glavnom gradu Turkmenistana sagradi palača od leda. Ukoliko ste bolje upoznati sa geografijom, vjerovatno znate da se Turkmenistan sastoji uglavnom od pustinje!?

Šta se desilo s njim?

Život Niyazova je bio ispunjen konstantnim pokušajima atentata na njega, što vjerovatno nije čudilo nikoga sem njega samog. Ali zahvaljujući naklonosti duhova Turkmenistana, on je uspio izbjeći svakom od tih pokušaja, dok ga konačno 2006. nije dokrajčio srčani udar, koji je vjerovatno prouzrokovan trovanjem od strane nekog Turkmenistanca koji nije uspio položiti vozački ispit.

Rafael Trujillo - diktator Dominikanske Republike

Trujillo je preimenovao glavni grad, brojne autoceste, zgrade, mostove, pa čak i planine, prema sebi samom. Takođe, na svakoj registraciji je moralo pisati “Viva Trujillo”, a svaka crkva je morala promovirati rečenicu “Dios en cielo, Trujillo in tierra” (Bog na nebesima, Trujillo na zemlji”)

Poznat kao vojni siledžija koji je vladao Dominikanskom Republikom, Rafael Trujillo je uzeo vlast 1930. godine na namještenim izborima, gdje je dobio više glasova nego što je na izbore izašlo glasača (što i nije tako loša ideja!). 

Potom je odredio svog trogodišnjeg sina Ramfisa da bude pukovnik, vjerovatno jer je na osnovu svog vlastitog dugogodišnjeg iskustva u vojsci mislio da je to izrazito mudra strateška odluka. Zatim je organizovao proslavu vrijednu 30 miliona dolara, zvanu “Sajam mira i bratstva slobodnog svijeta”, kako bi krunisao svoju kćerku - kraljicu. Taj događaj trajao je cijelu godinu i doveo do isparavanja trećine nacionalnog budžeta. Tokom te iste proslave, njegova gotovo nepismena žena počastvovana je titulom “spisateljke i filozofa”, a Trujillo je čak pokrenuo i kampanju da joj se dodijeli Nobelova nagrada za književnost, što bi je učinilo prvom osobom na svijetu koja je dobila tu nagradu bez ikakvog razloga.

Trujillo je preimenovao glavni grad, brojne autoceste, zgrade, mostove, pa čak i planine, prema sebi samom. Takođe, na svakoj registraciji je moralo pisati “Viva Trujillo”, a svaka crkva je morala promovirati rečenicu “Dios en cielo, Trujillo in tierra” (Bog na nebesima, Trujillo na zemlji”).

 Prozvali su ga “El Jefe” i usred glavnog grada podignuta je gigantska svijetleća tabla na kojoj je pisalo “Dios y Trujillo”. Godinama poslije, on se potrudio da još više poveća tu tablu, te da promovira vlastitog sina u generala.

Šta se desilo s njim?

Godine 1961. grupa od 11 ljudi postavila mu je zasjedu, te su ga uspjeli ubiti i istjerati njegovu familiju iz države. CIA možda jeste, a možda i nije bila upetljana, ali najvjerovatnije su iza svega stajali građani njegove zemlje kojima je dosadilo da služe egocentričnom luđaku na steroidima.

(nastavlja se)