Hadžalić kaže da je za prodaju saznao kada se 1997. godine vratio u BiH iz Vojvodine od kada vodi bitku za poništenje ugovora i povratak kući.
Dva sprata Hadžalićeve kuće prodata su na licitaciji 1996. godine, na kojoj ga je zastupao Centar za socijalni rad Banjaluka, dok su poslovni prostor i jedan stan u prizemlju prodati u martu 1993. godine na osnovu, tvrdi Hadžalić, falsifikovane saglasnosti.
- Pod prisilom sam 11. januara 1993. godine potpisao saglasnost advokatu da iznajmim Velimiru Vukajloviću poslovni prostor. Tada sam dobio 24 sata da napustim Banjaluku i odmah sam otišao sa jednogodišnjom kćerkom u Vojvodinu. Kada sam se vratio u BiH šokirao sam se. Saznao sam da je pola kuće prodato Vukajloviću. Saglasnost koju sam dao za iznajmljivanje falsifikovana je kao da sam dao saglasnost za prodaju. Advokat koji je to radio je umro. Spor za povrat tog dijela kuće je pri kraju - kazao je Hadžalić.
Istakao je da je ostatak kuće prodat na licitaciji Radetu Stanivukoviću, kojem je, navodno, dugovao, i to na osnovu rješenja o izvršenju iz 1994. godine.
- Nisam ništa bio dužan Stanivukoviću. On je meni dužan tri tone kafe vrijedne 20.000 KM. Otišao sam u Centar za socijalni rad 1998. godine da vidim kako su me mogli zastupati i rekli su mi da oni zastupaju one koji su proglašeni mrtvim. Od Osnovnog suda sam tražio dokumente na osnovu kojih je rađena licitacija, ali su mi odgovorili da to uništeno i preporučili mi da tužim ljude koji su kupili moju kuću pa će sve isplivati na vidjelo. U ratu se svašta radilo. Za sve su bila dovoljna dva svjedoka - ističe Hadžalić i dodaje da se i sada pojavljuju neki svjedoci koji kažu da je bio u Banjaluci cijeli rat.
- Imam potvrdu suda u Novom Sadu da sam u Bečeju radio i imao radnju od 1993. do 1996. godine - kaže Hadžalić, a njegovu izjavu da u ratu nije bio u Banjaluci potvrdio nam je bivši, a Stanivukovićev sadašnji komšija, Jovo Laloš.
| Kupci negiraju Rade Stanivuković, kupac dijela sporne kuće u banjalučkoj Krajiška ulici 5, kaže da je zbog davnog duga tužio Mašeta Hadžalića i dobio na sudu, te da je Hadžalić priznao dug i dao izjave sudu tokom postupka. - On je bio u Banjaluci dvije godine nakon što je Vukajloviću 1993. godine prodao dio kuće. Za to je bilo svjedoka. Centar za socijalni rad ga je zastupao na licitaciji za kuću jer se on nije htio odazvati. Što se kuće tiče, sve je regularno. Maše je sklon lažima. Ja sam u tu kuću uložio preko 150.000 KM - tvrdi Stanivuković. Velimir Vukajlović, drugi kupac, tvrdi da je Hadžalić koristio sve državne institucije u BiH i nije dokazao da mu nije prodao dio kuće. - Ja sam to legalno kupio i platio. Htio sam mu pomoći da ostvari životne ciljeve u Novom Sadu - rekao je Vukajlović. |
Tvrdi da je po povratku u BiH dobio rješenje Komisije za rješavanje imovinskih zahtjeva izbjeglih i raseljenih BiH (CRPC) o povratu imovine, ali da su u Ministarstvu izbjeglih i raseljenih osoba RS odbili njegov zahtjev za povrat uz obrazloženje da je prodao kuću.
- Kada je Vrhovni sud RS 2006. godine poništio rješenje Ministarstva, u Ministarstvu su rekli da prvo završim sa privatnim tužbama za raskid ugovora. Sve to predugo traje. Za tužbu protiv Stanivukovića već šestu godinu nije zakazana ni rasprava - rekao je Hadžalić, koji od 1997. godine živi u Sarajevu i kaže da bi se volio vratiti u Banjaluku.
Borka Vukajlović, direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka, kazala je da Centar zastupa nekoga ako mu je boravište nepoznato. Dodala je i da su spremni Hadžaliću pružiti pomoć. Nismo dobili odgovor na osnovu kojih rješenja su na licitaciji za prodaju dijela njegove kuće zastupali Hadžalića jer, kako su rekli u Centru, čuvaju predmete stare do pet godina.
U Osnovnom sudu Banjaluka rekli su da kroz njihovu evidenciju ne prolazi predmet koji se odnosi na proglašenje Hadžalića umrlim, dok je predmet koji se odnosi na prodaju Hadžalićeve imovine Radetu Stanivukoviću i rješenje koje je tome prethodilo uništen zbog isteka roka za čuvanje.
(NEZAVISNE/ds)