Senzacija koja je prije dvije godine pogodila svjetsku modnu industriju poput oluje jeste pojavljivanje australijskog manekena BiH porijekla Andreja Pejića (19) na najprestižnijim Nedjeljama mode. Plavokosi model predstavnik je nove generacije ženstvenih manekena koji su svojom pojavom zainteresovali kako sociologe tako i najobičniji svijet. Rođen je 1991. godine u bosanskom gradu Tuzli, ali je usljed ratnog vihora koji je zahvatio bivše jugoslovenske prostore sa porodicom izbjegao u Australiju gde je i načinio prve korake kad je reč o svijetu mode.

Od kada je prije svega šest mjeseci debitovao na reviji Žan-Pola Gotjea čije je i ovogodišnje zaštitno lice, ređao je najprestižnije poslove, a njegove fotografije sa naslovnih strana francuskog, italijanskog i turskog Voga obišle su svijet. Nedavno je proglašen za novo promo lice kampanje slavnog dizajnera Marka Džejkobsa koji ga inače opisuje kao mješavinu slavnih modela Sindi Kraford i Kejt Mos. Na prošlonedeljnom Fashion Weeku koji je održan u Parizu od 19. do 21. januara, Andrej je bio jedan od najtraženijih modela. Inače, Pejić je proteklog ljeta boravio u Srbiji, u Svilajncu, gdje živi njegova baka za koju je veoma vezan, a tom prilikom susreo se poslije dosta godina sa konzervativnijim srpskim društvom i opisao koliko se ono razlikuje u odnosu na ono kakvo je karakteristično za zapadne evropske zemlje. U ekskluzivnom intervju za Story slavni maneken objasnio je kako su njegovi najbliži reagovali na njegov nesvakidašnji izgled, koliko ga je slava razmazila i kako se sa njom nosi, ali je govorio i zbog čega ne želi da otkrije da li u emotivne veze ulazi sa muškarcima, ili sa ženama. 

Da li vas privlače muškarci ili žene?

To bih želio da sačuvam za sebe. Prvenstveno volim ljude, a svako može da misli šta želi na tu temu. Jednostavno nisam od onih koji moraju da priznaju kakvo je njihovo seksualno opredjeljenje.

Kada ste počeli da eksperimentišete sa svojim izgledom?

Kada sam imao trinaest godina. Tada sam pohađao školu koja je bila dosta liberalna i insistirala je na visokom nivou kada je riječ o umjetnosti. Moje društvo bilo je fenomenalno i dosta otvoreno za razne stvari neopterećeno bilo kakvim ograničenjima. Ponesen takvom atmosferom koja je vladala i sam sam postao slobodan i odlučio da radim ono što mi prija, tačnije počeo sam da eksperimentišem sa svojim izgledom. Ofarbao sam kosu u plavo i počeo da se šminkam.

Djeca umiju da budu surova u ismijavanju. Jeste li vi prošli kroz to?

Mi smo se razumjeli, svako je imao svoj stil i različita interesovanja, tako da jednostavno nije bilo mjesta za ismejavanje.

Kako je vaša porodica reagovala na takve vaše promjene?

Ne kažem da je moja porodica najmodernijih i najotvorenijih shvatanja, ali svakako su ljudi koji bezgranično vole svoju djecu i bitna im je samo njihova sreća. Nisam imao problema što sam drugačiji za razliku od nekih ljudi koji su imali drugačija, ružnija iskustva od mojih.

Kako ste se osjećali kada ste poslije mnogo godina došli u Srbiju gde je društvo dosta konzervativnije? Jeste li doživeli neku neprijatnost?

- Kada sam bio mali, dolazio sam kod bake u Svilajnac, družio se uglavnom sa djevojčicama i igrao se barbikama. U selu su komšinice dolazile da se igraju sa mnom, često sam obuvao njihove cipele na štikle, a one bi me onda jurile. Kada sam prošlog ljeta došao, ti ljudi su se sjetili našeg zajedničkog perioda iz prošlosti zbog čega nisu bili šokirani mojim izgledom, ali iskreno, pojedinci su se čudili. Kada sve sumiram, mislim da sam im simpatičan.

Da li su vam tokom posjećivanja noćnih klubova u Beogradu prilazili mladići?

- Da, oduvijek su mi prilazili mladići.

Kako su reagovali kada ste im rekli da ste muškarac?

Ok. Kada sam u provodu obično stojim sa ljudima sa kojima sam došao i ponašam se onako kako se meni sviđa. Nekada se dopadnem muškarcima koji misle da sam djevojka, a nekada i pripadnicama nježnijeg pola. Često se sa društvom šalim na taj račun, ali nikada nisam nikoga pokušao da prevarim i izigram na račun toga što neko u prvom trenutku ne znaju da li sam dečko ili djevojka.

Šta je presudilo da počnete da se bavite manekenstvom?

Kada sam imao šesnaest godina, tražio sam prvi posao i mislio sam da bi mi moda bila interesantnija od rada u McDonaldsu ili nekom drugom lokalu brze hrane. Imao sam drugaricu koja je radila u jednoj modnoj agenciji i sasvim slučajno sam sa njom ušao u njihove prostorije kada su me vidjeli. Odmah su me angažovali da radim u Australiji, a potom i u Evropi.

Za kratak vremenski period sarađivali ste s velikim modnim imenima...

Vidjeti svijet, gradove poput Pariza i Londona sa osamnaest godina meni je nešto izvanredno i najljepši je dio ovog posla. Svijet mode je uzbudljiv, kreativan i ljudi koje sam sreo veoma su interesantni, što mi je ujedno dalo ono najvažnije, a to je životno iskustvo. Saradnja sa Žan-Pol Gotjeom bila je super. On je zamislio da na reviji predstavljam muzu Iv Sen Lorana, Beti Katru, jer sam ga podsjetio na nju. Interesantno je da ona ima muške crte lica i dugu plavu kosu.

Koliko je posao manekena naporan?

Više nego što ljudi misle i više nego što sam to i sam mislio. Naporna su snimanja jer vi treba da iznesete ideju koja i nije u potpunosti vaša, prinuđeni ste da se prilagodite svima, fotografima, stilistima... Nije uvijek lako iznijeti ono što oni traže, odglumiti različite emocije. Snimanja nekad traju satima, nezavisno od vremenskih uslova. Kada dođu pripreme za Nedjelje mode, stalno moramo da odlazimo na desetine proba koje se uvijek nalaze u različitim delovima istog grada.

Kako na vas gledaju kolege i koleginice?

Kada me vide fotografi i dizajneri, često komentarišu moj izgled, ali vrlo im se sviđam. Kada sam se prvi put pojavio u Evropi, modni skauti su mi rekli da je odlično što izgledam drugačije, ali nisu mi mogli garantovati da ću proći. Rečeno mi je da mogu da doživim veliki uspjeh ili da ne uspijem uopšte. Na početku moje karijere fotografi su imali problema da odgonetnu moj izgled i pokušavali su da istaknu moju mušku figuru. Već sada mislim da se igraju kamerom i pokušavaju da iz mene izvuku feminiziranu stranu, a ja sa tim nemam nikakvih problema.

Koliko vas je slava razmazila i uljuljkala?

Ostao sam apsolutno isti. Sve mi je zanimljivo, a jedina promjena je to novo iskustvo za koje sam bogatiji.

Kakvi ste vi privatno?

- Ne razlikujem se od svojih vršnjaka, osim što drugačije izgledam. Umijem da budem stidljiv, ali i da se opustim kada sam sa svojim društvom. Muče me razni problemi, nasmiju me komične situacije.

(Story/ds)