...rasprodao sve što je imao, napustio posao i, sa nešto ušteđevine u džepu, krenuo na put oko svijeta. Dotad je imao vrlo stabilan život i nikakva ga muka nije natjerala na ovakav poduhvat. Njegova porodica je u početku bila zabrinuta, ali kada je uvidjela koliko je odlučan u svojoj namjeri, nije bilo razloga da ga ne podrži. Kako sam kaže, život mu je postao previše rutinski, pa je osjetio potrebu da nešto promijeni. Ponio je sa sobom fotoaparat i nekoliko ličnih stvari, i otisnuo se put Evrope. Francuska, Njemačka, Španija, Italija..., couchsurfing, autostop...

U Francuskoj su ga opljačkali, te je ostao bez svog fotoaparata, ali izgubio je i nešto mnogo vrjednije – 20 000 svojih fotografija. Trebala su mu četiri dana da se pomiri s tim, ali onda se vratio svojoj životnoj mantri – "go with the flow" i nastavio svoje putovanje bez fotoaparata, ali i bez gorčine.

Što se više približavao Bosni i Hercegovini, Pedro je sve više osjećao da se približava "nečemu bliskom".

- Već u Hrvatskoj sam imao taj čudni osjećaj, koji ne mogu racionalno objasniti – osjećaj da sam blizu svog doma, a onda, kada sam došao u Bosnu, sve se nekako posložilo. Shvatio sam da sam došao kući, opisuje Pedro svoj prvi susret sa BiH.

Bosanski granicu prešao je pješke, 31. januara, u Bosanskom Brodu, i dok ju je prelazio, kaže, osjećao se nekako "romantično". Odsjeo je jednu noć u Doboju, a potom se zaputio za Zenicu.

Po dolasku u Zenicu počele su se dešavati čudne stvari. U kući njegovog zeničkog domaćina dočekao ga je "Pedro Paramo" Juana Rulfa – njemu najdraže književno djelo i jedina knjiga koju nosi u svom ruksaku, kao sjećanje na svoj dom. Pedrov domaćin je baš prije nekoliko dana započeo čitanje bosanskog prevoda ovog latinoameričkog, manje poznatog, klasika.

Tada je film počeo da se odmotava, priča dalje Pedro. Osim što su čitali istu knjigu, Pedro i njegov domaćin otkrili su i mnoge druge međusobne sličnosti. A onda je došao red na države. I tu su otkrli brojne sličnosti, poput toga da se Kostarika prostire na 51 000 kvadratnih km, BiH također; da Kostarika broji oko četiri miliona stanovnika, BiH također; da su obje države aplicirale za Pokret nesvrstanih i da su jedine dvije koje su dvaput odbijene, i to istih godina – '95 i '98. Konačno, znate za one tajanstvene kugle što se pojavljuju po bh. gradovima, a postale su hit nakon priče o visočkoj piramidi. E, pa, jedini dom tih kugli, osim BiH, jeste, ko drugi, nego opet Kostarika…

Pedrova velika želja je da nađe posao u Bosni, kako bi svoj boravak ovdje mogao da produži što više. Kaže da ne govori bosanski jezik, ali zna reći "nema ništa", pa u šali dodaje kako se nada da će mu neko dati posao u kojem će mu jedini zadatak biti da govori "nema ništa".

Kaže i da mu se u Bosni najviše sviđa jednostavnost, smisao za humor, lakoća življenja (uprkos teškoj ekonomskoj situaciji) te, naravno, ćevapi, za koje smatra da nisu hrana - nego stil života.

Želja mu je i da zaradi novac kako bi mogao kupiti novi fotoaparat, jer je fotografija najveća strast u njegovom životu. Ali, po pitanju posla, nije mnogo izbirljiv – svejedno mu je hoće li predavati španjolski ili peći hljeb (što je ponekad i radio u svojoj zemlji). Spreman je pomagati u kuhinji, biti konobar ili raditi u tvornici sira, jer mnogo voli sir. Voljan je da nauči bilo šta, a jedina želja mu je da se nastavi profesionalno baviti fotografijom.

Zenički domaćini oduševljeni su svojim gostom. Kod njih je tek nekoliko dana, ali imaju osjećaj kao da je tu oduvijek.

- Nevjerovatno je da se neko u 26-toj godini odluči na ovakav poduhvat, kod nas to nije tako uobičajeno. Mi, Bosanci, imamo sličan "go with the flow" stav o životu, ali ipak se poprilično držimo ustaljene rutine, kažu Pedrovi domaćini i dodaju da su otkrili da Pedro, osim što pravi dobre fotografije, piše i odličnu poeziju.

- Jednostavno, ima nešto u njemu što dotiče dušu, što je lako zavoljeti. Možda to ima veze s njegovom umjetnošću, a možda je, ustvari, riječ o njegovoj "bosanskoj duši".

Ako sretnete Pedra na ulici i pitate ga "šta ima", on će, sav sretan, odgovoriti: "Nema ništa, tražim pos’o!". I vidjet ćete u njemu samo jednog tipičnog Bosanca.

(DEPO PORTAL)