"Ova se knjiga, ipak, može živjeti. Treba je samo pažljivo čitati, sasvim se unijeti u nju, polahko razotkrivati njene tajne, a ne surevnjivo mahnitati i skakati po njoj; ne može se ona prestati čitati kad god to poželim, a njene korice zaklopiti, ovo nije obična knjiga, ovo je El-Hidrova knjiga, a ona nije ništa drugo  do čudo jednog evlije - klize svilenkaste riječi u "El-Hidrovoj knjizi" bosanskog pisca Nedžada Ibrišimovića. Taj savršeno zamišljen i započet roman izvorna je duhovna fantastika ovog sarajevskog Borgesa, nastavak "Vječnika", storije o eterniziranoj imaginaciji, besmrtnom  čovjeku, Abdullahu Misriju, egipatskom Bošnjaku koji ostaje vječan jer bježi od zla, te ujedno i neodvojiva metafora o knjizi kao rodnoj kući, gdje se pomoću slova ulazi iza slova i živi od sjećanja piščeva lika, čijom smrću život prelazi na čitaoca. Da stvara jezikom veće nacije, Ibrišimović bi već dobio Nobelovu nagradu, iako ga samo jezik bošnjačke nacije može istinitije nagraditi - tako začudnim djelom. (Slobodna Dalmacija/DEPO PORTAL)