Jedan italijanski novinar je to istraživao i zahtijeva odštetu za pogođena ribarska sela. Na italijanskoj strani Jadrana prisutne su ogromne količine oružja i otrovnog otpada. Tu su američke bombe iz Drugog svjetskog rata i oružje NATO-a korišćeno 1999. godine protiv Srbije, uključujući i municiju sa osiromašenim uranijumom.

U tom oružju se često nalaze toksične materije, kao što su sumpor, fosgen i fosfor. - Postoje područja gdje se bombe hvataju u naše mreže. Ta mjesta izbjegavamo. Poslije rata iz 1999. godine, ribe su praktično nestale iz naših voda. Hemikalije pogađaju i naše zdravlje, prave nam osipe na koži, zamagljen vid i druge probleme - kaže ribar Vitantonio Tedesko.

Novinar Đani Lanes godinama je istraživao na tu temu. Kaže da je za to vrijeme bio napadnut i da je primio brojne prijetnje smrću. Iako NATO tvrdi da postoji samo šest mjesta za odbacivanje municije, Lanes tvrdi da je to samo vrh ledenog brijega.

- NATO laže. Pogođena su 24 područja, a ne šest. Lokacije tih mjesta nisu objavljene. Stanovništvo se drži u neznanju - kaže Lanes.

Italijanski novinar kaže da je pokušao da dobije odgovore od italijanskog ministra odbrane, i kaže da još uvijek čeka iskren odgovor NATO-a.

- Radimo sve što možemo da poštujemo lokalne ekološke propise. Poslije odbacivanja municije tokom povratka sa misija tokom kampanje za Kosovo, izveli smo operacije čišćenja - kaže pukovnik američke vojske Greg Džulijan.

Ipak, pošto je u mjestu Molfeta uzetom kao primjer, od nekada 200 ribara ostalo svega njih pet zbog nestanka ribe, Lanes zahtijeva da se tim zajednicama isplati odšteta. Kao odgovorne navodi Evropu, NATO, a na prvom mjestu Sjedinjene Američke Države.

(RTS, BLIN MAGAZIN/ma)