"Trajni pigmenti" jedan je od rijetkih romana u Republici Srpskoj, koji je napisala mlada osoba o svojoj generaciji  i o vremenu koje je ili netom završeno a mogli bismo reći i da ga još živimo, u kojem dominira tema izolovane sadašnjosti, bez prošlosti i budućnosti, rekla je Tanja Stupar-Trifunović na promociji romana, dodajući da je ovo knjiga koja nosi upravo trajni pigment koji je obilježio generacije poslije rata.

- Svim tim generacijama jedna ovakva knjiga bila je potrebna, ako ne i neophodna. Ima ta knjiga u sebi puno mladalačkog, jer je autorka jako mlada, ali ima i puno šarma i zrelosti, da i sa tako malom distancom od, kako bi rekli, zelene mladosti, kaže nešto jako dopadljivo i istinito, snažno i sa puno kritičkog naboja o jednoj mladosti i vremenu u kojem je živjela - zaključila je Stupar-Trifunović. 

Roman posjeduje izrazit kritički stav, koji nije uperen isključivo protiv starijih, kako to često biva kod mladih. Lana Bastašić kritiku upućuje i sebi i svojoj generaciji, što joj pomaže da stvarnost sagleda onakvom kakva ona zaista jeste. "Trajne pigmente" kakteriše neobična, višeslojna struktura.

- Ovdje se ne radi o zbirci proizvoljno poredanih kratkih priča, već o kompleksno uređenom proznom djelu, koje bismo mogli istovremeno da posmatramo kao roman, tri pripovijetke ili niz međusobno povezanih priča. Druga upečatljiva osobina ove knjige je autorkin pristup širem kanonu svjetske književnosti, čiji su pisci vješto ugrađeni u crtice iz svakodnevnog života, kroz sistematičnu upotrebu citata, parafraza i prepoznatljivih ideja. Iz tog razloga, ovaj prilično zreo prvenac, predstavlja štivo koje zahtijeva solidno poznavanje književnosti i zavidnu načitanost - navela je prof. dr Tatjana Bijelić u svom osvrtu na prvenac Lane Bastašić.

"Trajni pigmenti" nastanjeni su Banjaluci, koja nije prikazana u pozitivnom svjetlu, ali periodično putuju na udaljenije lokacije - fizički, emotivno i intelektualno. Kroz vjerna oslikavanja grada i vremena u kojem živi, Lana Bastašić personifikuje urbane pejzaže i kritikuje nizine sadašnjeg društvenog trenutka.

- Za razliku od američkog Sendburga, koji kroz poeziju slavi Čikago i njegove stanovnike, Lana u svojoj prozi zaobilazi hvalospjeve, pa je tako Banjaluka buntovan i smrdljiv grad, pun neosviještenih ljudi i prljavih trotoara, grad koji vječito ispija kafe i jede hladne komade pice, ljenčari, bunca i trabunja o glupostima - rekla je prof. Bijelić.

Svakodnevni život, studentski dani, emotivna izrastanja, približavanja i distanciranja, čežnje u krupnom planu, želje pod mikroskopom, smjena kritike društva, mladalačkih pobuna i zrelih meditacija, dvojnost ličnosti - sve to upisano je u strukturu "Trajnih pigmenata".

- Mi smo se uljuljkali u neki kavez za koji ne znamo da je kavez, ne gledamo oko sebe, konstantno smo na fejsbuku, gledamo svakave gluposti na televiziji, ne interesuje nas politika i skoro ništa šta se dešava oko nas. Htjela sam da pokažem da možda iz naše generacije mogu da se rode neke ideje i neka nova umjetnost i da možda možemo na taj način malo promijeniti stvarnost u kojoj se nalazimo - objasnila je mlada autorka Lana Bastašić.

Sam naslov "posuđen" je od velikog američkog pisca ruskog porijekla Vladimira Nabokova, koji se, uz Džejmsa Džojsa i mnoge druge svjetske autore, "provlači" kroz knjigu.

Za Lanu Bastašić, što se tiče literature, možda bolje znaju u regionu nego kod nas. Rođena je 1986. godine u Zagrebu. Diplomirala je komunikologiju 2009. godine a 2010. engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Učestvovala je na festivalima Ulaznica 2008. i 2009. godine, Pontes 2009, Reč u prostoru 2010. i Odakle zovem iste godine.

Objavljuje kratke priče u zbornicima i časopisima širom bivše Jugoslavije. Sarađuje sa Sarajevskim sveskama, Malim novinama i banjalučkim Putevima. Dobitnica je brojnih nagrada u Hrvatskoj, Srbiji, Federaciji BiH.

"Trajni pigmenti" je njena prva samostalna knjiga, u izdanju SKC-a iz Kragujevca, u sklopu konkursa za prvu knjigu i edicije "Prvenac".

(BLIN MAGAZIN/M. AJDER)