Povodom tragedije koja je potresla BiH i smrti 11-mjesečne bebe oglasila se dežurna doktorica Opće bolnice Konjic Lamija Velagić.
Njeno saopćenje prenosimo u cijelosti.
"Povodom nesretnog događaja koji se dogodio u našem gradu, a koji je rezultirao smrću maloljetnog djeteta od 11,5 mjeseci, ali i zbog neargumentiranih napisa i komentara u javnosti, osjećam potrebu da se, kao dežurni doktor toga dana, oglasim i dam uvid u sliku stvarnih događanja:
Naime, dana 7. 9. 2025. godine bila sam dežurni liječnik (kao mladi liječnik po vokaciji sam liječnik opće prakse) u Općoj bolnici Konjic. U 17:04 dječak od 11,5 mjeseci upućen je iz Hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Konjic (HMP) u Urgentni centar Opće bolnice Konjic (UC). Dječak je došao u pratnji oca i nene, majka nije bila prisutna. Pošto ga nisam mogla pronaći u zdravstvenom sistemu, upitala sam nenu je li dijete zavedeno u sistemslužbe zdravstvene zaštite, na što sam dobila odgovor da dijete nikada nije bilo zdravstveno osigurano. Razlog uputa u UC bila je povišena tjelesna temperatura.
U razgovoru s ocem saznajem da je dijete dan ranije imalo temperaturu 37,5 °C, te da je u nekoliko navrata povratilo i imalo proljev. Dalje navodi da se dijete hrani isključivo kašicama. Prilikom pregleda djeteta tjelesna temperatura bila je 38,5 °C, bilo je blijedo, doimalo se iscrpljeno, tahipnoično (ubrzano disanje), auskultacijski na srcu se čula tahikardična srčana akcija (ubrzan rad srca), bez šumova, a na plućima pojačan dišni šum. Ostali nalaz bio je neupadan.
Odmah sam naložila da se uzme uzorak krvi za laboratorijsku analizu (KKS, DKS, CRP, ŠUK, UREA, KREATININ), da se napravi rendgenski snimak pluća, te u cilju spuštanja tjelesne temperature da se da Voltaren čepić za djecu. Kontaktirali su me iz laboratorija da su vrijednosti šećera u krvi povišene na aparatu, što sam provjerila izmjerivši šećer u krvi trakicom. Pošto je vrijednost šećera bila vrlo visoka (iznosila je 17,5), odmah sam pozvala pripravnog nadležnog pedijatra, naglašavajući mu mogućnost ketoacidoze i infektivnoga stanja, te da ostali nalazi još uvijek nisu bili gotovi, ali da me je ovakvo stanje alarmiralo.
Želim naglasiti da sam u daljnjem postupanju s pacijentom, a po protokolu, bila dužna slušati upute pripravnog nadležnog i meni nadređenog specijalista pedijatra. Pedijatar mi je tada rekao da ne može doći u bolnicu da pregleda dijete zbog boli u skočnom zglobu, te da mu pošaljem rendgensku sliku pluća i da ga nazovem kada budu gotovi svi nalazi.
Nakon deset minuta ponovno sam kontaktirala pedijatra zbog pristiglih nalaza. Tada mi je on dao uputu da dijete pošaljem na Pedijatriju SKB Mostar. Ja sam mu rekla da ću pripremiti sve i poslati sanitet (naglašavam, to sam uvijek i u ranijim slučajevima radila), na što sam dobila uputu od nadležnog pedijatra da se transport obavi privatnim vozilom.
Nakon završenog razgovora, medicinski tehničari mi saopćavaju da su oca i dijete premjestili u zasebnu sobu radi nemilih prizora, budući da je u tom trenutku u prijemni dio UC stiglo vozilo HMP-a s povrijeđenim motoristom. Odmah sam otišla do oca i saopćila mu stav pedijatra, da nalazi nisu najbolji, te da naši kapaciteti nisu u mogućnosti ispitati tačan uzrok stanja djeteta.
Naglašavam, niti u jednom trenutku ocu nisam rekla da nemamo sanitetsko vozilo, nego naprotiv, ja sam usprkos uputi nadređenog liječnika specijalista, upitala oca: ‘Imate li prijevoz, da vam ipak osiguramo sanitet?’’. Otac je rekao: ‘Odvest ću ga sam.’
Na moje pitanje ima li nekoga da ide s njim do Mostara, da bude uz dijete, odgovorio mi je: ‘Pokupit ću mu majku’ i otišao je.
Oko 18:30 otac, dijete i nena napustili su UC. Sve gore navedeno sam još ranije dostavila nadležnim zdravstvenim ustanovama. U daljnjem postupanju po ovom slučaju spremna sam na saradnju sa svim nadležnim institucijama".
(DEPO PORTAL/dg)